Zovem iz dubine srca svoga
glasom šutljivosti u tišini
samo da bih dala odgovor.
Osluškivanje je jezik Boga
i zaglušna buka u visini
gdje se čuje samo dogovor,
gdje se samo spojevi pronađu,
gdje i cvijeće samo raste, cvate,
gdje se ljubi čovjeka i ženu,
gdje izgubljeni mladunci zađu,
gdje se stope same vrate,
gdje i more spušta svoju pjenu.
Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,
ali u tom grču čekao je sutra
Bog moj od kojega srce moje pade.
Čekao je da prohodam čilo,
čekao je, sakriven unutra
sve dok duša pred Njega ne stade.
Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;
srce svakoj duši dolazi od Boga
kada odluka se kobna stvori.
I kada se duša nad grijesima prži,
srce može naći vrata Doma svoga
gdje mu Bog o ljubavi govori.
Tamo odlazim ja ove noći
kao što je duša navikla na mir,
kao što i žena krene prema zdencu.
Gospodin će u mome srcu poći
da otvori mojoj duši sakriveni vir
kao što se Sinu otvara, Prvencu,
da prihvati moje tijelo i zavlada
smrću i životom, ljubavlju i redom.
Tamo pjevat će mi ta tišina,
a ja u njoj primila bih lentu Grada
kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.
Osluškivala bih pjevanje visina.
02.12.2020. 23:00
No comments:
Post a Comment
just do it