Wednesday, December 2, 2020

Vrata srca

 


Zovem iz dubine srca svoga

glasom šutljivosti u tišini

samo da bih dala odgovor.

Osluškivanje je jezik Boga

i zaglušna buka u visini

gdje se čuje samo dogovor,


gdje se samo spojevi pronađu,

gdje i cvijeće samo raste, cvate,

gdje se ljubi čovjeka i ženu,

gdje izgubljeni mladunci zađu,

gdje se stope same vrate,

gdje i more spušta svoju pjenu.


Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,

ali u tom grču čekao je sutra

Bog moj od kojega srce moje pade.

Čekao je da prohodam čilo,

čekao je, sakriven unutra

sve dok duša pred Njega ne stade.


Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;

srce svakoj duši dolazi od Boga

kada odluka se kobna stvori.

I kada se duša nad grijesima prži,

srce može naći vrata Doma svoga

gdje mu Bog o ljubavi govori.


Tamo odlazim ja ove noći

kao što je duša navikla na mir,

kao što i žena krene prema zdencu.

Gospodin će u mome srcu poći

da otvori mojoj duši sakriveni vir

kao što se Sinu otvara, Prvencu,


da prihvati moje tijelo i zavlada

smrću i životom, ljubavlju i redom.

Tamo pjevat će mi ta tišina,

a ja u njoj primila bih lentu Grada

kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.

Osluškivala bih pjevanje visina.

02.12.2020. 23:00

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts