Dubine srca

 

Vrijeme slavim blagoslovom,

to Božje stvorenje.

Posveta Ti, Kriste, žarka.

Oduševljavam se Danu novom,

Ti si meni tiho izgorenje,

životvorna arka,

svježe voće, slatko piće,

svijetu sva kultura,

sve što ima.

Upokojilo se moje žiće

i blaga mi kasna ura;

srce slavu prima.

Ti posveti ove stope,

svaki blažen čas

jer se na Te čeka.

I tama se prope,

hoće između nas

kao nadahnuća rijeka.

Srce se otvara,

uđi na to prašno tlo

sjenicu da nosim

gdje se život stvara,

gdje nestaje zlo,

odakle za milost prosim.

Dodirni to blato,

zagrabi u kal,

još slobode daj

i poniženja zlato.

Svaku žalost ili jal

iz dubine uzimaj.

Čisto srce stvori,

neka uđe pouzdanje,

neka budu slavni

nebeski Ti dvori,

isto obećanje,

isti zakon davni.

Načini si sliku,

volja nek Ti vlada,

otvori mi sluh.

Anđeoskom liku

nek pripada

moje tijelo i moj duh.

17.12.2020. 02:37