Božić prima na se križ

Osudiše nam javno Boga koji tek se rodi

i već teški križ Mu stoji Herodove vlasti

iznad Majke što Ga nježno ljubi.

Božić nije zato da svim ljudima ugodi

jer je Istina pod kojom mnogi svat će pasti

koji priklanja se laži, kletvi što ga ubi.

Sve je manje razloga za svijet

i za profane probleme isticati;

svečanost se značajna priprema.

Jučer neke laste spremale svoj let,

svati različiti počeli se prestizati

tko će bolje da u njima grijeha nema.

Stupnjevi su zimski, kao da prizivaju

malo više blagdanskoga ugođaja

u kojem se uvijek Mlado Sunce čeka.

Crjepovi svi, okna injem se okivaju

da urese ranu zoru sveta događaja:

kreće mnogih duša molitvena rijeka.

„Vrijeme je darivanja”, pogani sad viču

kao da je njima rođendanska ura,

kao da se ima još za trgovati.

Sve kršćanstvo i svi sveti uvijek kliču

da se slabe, siromahe vazda gura

i da nikad neće svijet ih vrbovati.

Ništa ne skrivismo dragom Bogu

već za svoju vlastitu nam kožu Spas,

Isus koji dolazi nam kao Sluga.

Kao Dijete što na slami leži u svom logu,

dođe radi tebe, mene, radi sviju nas

da Ga potražimo sred zemaljska luga.

Bog je jedan, ali nismo isti mi,

slijepci koji ne vide ni vrapce u visini,

koji gledaju u smrtnu raku i u grobove.

Ne razumijemo se jer smo tako zli,

a naš Božić smjestio se više u nizini

gdje otkupio je sve nas, robove.

Vrijeme stiže za obraćenje prekasno

i za poniznosti samo jedan mah

protiv sebičnosti nepopravljive.

Samo Bog te spašava prekrasno

jer ti daje da doživiš Njegov sveti dah,

svježu krepost koja budi sve uspavljive.

Srušio je đavla, staroga pobunjenika

što se ljudskih duša grčevito hvata

u svom smrtnom času teške agonije

jer mu nije jasno da je čovjek Božja slika.

Zato ljubi sebe, svoju sestru, svoga brata

i ne sudi nikog jer to posao tvoj nije.

14.12.2020. 06:57