Tajno života moga

 

"Kasno sam Te uzljubio, Ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam Te uzljubio!", sveti Augustin

Veliča Te duša moja, Isuse, Gospodine Bože,

jer Ti si me nosio u naručju čitavo vrijeme neznanja dok bila sam poganin;

slavi Te, Gospodine moje srce,

dižu se k Tebi ruke moje,

a duša pjeva,

i tijelo počiva

jer si me rodio za ovaj svijet kao Onaj jedini koji me je zaista želio i trebao na ovom svijetu;

hvali Te duh moj, Gospodine Bože,

jer si mi pokazao kroz dugi niz godina kako je to biti u Tebi, a ne biti svjestan svoga dostojanstva i pokoravati se svjetovnim pravilima u neznanju duše o svemu što vodi k Tebi;

hvala Ti, Isuse, što si me rodio za sebe i samo za sebe u kupelji krštenja i što si me vodio paklenim stazama različitih kušnji kako bih gorjela i sagorjela zaostale posljedice iz onoga života koji bijaše gotovo sav kao jedan veliki grijeh;

hvala Ti, Gospodine, za moju bolest, hvala Ti za moje siromaštvo;

hvala Ti što si mi dao da progledam, da vidim gdje sam bila, da vidim kamo idem;

hvala Ti što si me izvukao toliko puta iz raznih opasnosti;

hvala Ti što popravljaš moje srce;

hvali Te duša i duh moj jer mi daješ neophodno duhovno zdravlje da Te mogu slaviti, da Te mogu primiti, da se mogu mijenjati!

Sjećam se tih dana, ali vrlo rijetko.

Pamtim svoje gluposti, imam ih zapisane.

Pamtim kako sam bila potajno ohola i silno, iz navike, zlobna na sve.

Kako je moj jezik trabunjao i blebetao u oskudnim pokušajima izricanja mojega raspoloženja. Kako si me vodio postojanim i strpljivim njegovanjem da izađem iz toga, da se riješim svoje zlobe koja bijaše tiha, a tako tvrdokorna da sam je morala ispovijedati redovno godinama.

Kako si mi pokazao razlike između Tvoga srca i namjera zloduha, da raspoznajem sve više što nije od Tebe.

Sjećam se kako me je bilo strah da se moji grijesi nikada neće moći oprostiti, da se nikada neće moći popraviti moje srce i moj život. A Ti si me zvao i zvao, do krajnje izdržljivosti slušala sam svih tih godina Tvoje pozive, Tvoja uporna obećanja, Tvoje strpljivo tepanje. I dugo nisam vidjela rezultata svojih napora, sve dok se ne predadoh potpunije u Tvoje ruke, sve dok se nisam odrekla svega što mi je palo na pamet, sve dok Ti nisam predala život svoj i doživjela Tvoje obraćenje u meni. Ne svoje nego Tvoje bijaše moje obraćanje.

Hvala Ti što me ne ostavljaš, hvala Ti što me zoveš i guraš dalje, više, bolje, toplije, jasnije, blaže. Hvala Ti što mi obnavljaš pamet, ovaj zaboravan um koji više nije sposoban ni za što, a Ti ga obnavljaš, daješ mi razboritost i umjerenost, daješ mi da živim, da nastavim, da ispunim svaki dan života, da posvetim rupe gdje bijahu grijesi, da imam život kao nikada, u izobilju da ga imam.

Kasno sam Te spoznala, moj Gospodine, a Ti si mi sve nadoknadio!

22.12.2020. 07:52

Veličam Te, tajno života moga, sakramentu moje pretvorbe, kruno moje raspoloživosti; živa vodo, osvježavajuće piće mojih dlanova, obrano moje potencijalne svetosti, hridino pouzdanja mojega.

Uzmi moj život i oblikuj ga, Isuse Kriste!