Sjedim Ti do nogu, slušam Te, upijam
ono sve što moje riječi ne dokučuju.
Milošću se Tvojom, Isuse, opijam
dok mi moji prošli dani iznutra poručuju
da je stigla nova era za taj život suh
što je kunjao u meni vjekovima
poput zemlje ispod leda koja čuva duh,
koja tiho trpi, koja sve u sebe prima,
ali nikome ne kazuje, nit' argumentira
razloge tišine, mučanja i otvorena sluha.
Sve to Milost mi je darovala radi mira
što ga sada gajim ispred Sveta Duha.
Poput stare, divlje smokve bijah slijepa,
bijah posuda za žito i za mrtve, prazna vreća,
a Ti posla svoju riječ, sijača vrla krijepa
da po tome ledu sije, da mi sluh uveća;
da to drvo njeguje i ljubavlju odgaja
iz kojega niknuše mi mnogi novi izdanci,
da mi korov od mene udalji i odvaja
što su nosili ga najamnici, stranci.
Blagoslovi, Bože, sve moje pastire,
Kraljicu im neba, Majku što ih gura
protiv svake nade da me sa Tobom izmire,
da me plodnu nađe moja smrtna ura.
I podari ovoj suhoj zemlji njene tajne
kako uspjela bi preda Te izaći
svim bogatstvom svoje riječi sjajne
da bi mogao ju svaki poganin pronaći.
08.12.2020. 09:33
No comments:
Post a Comment
just do it