Rat i mir Isusa Krista

 

Početkom Božićnoga razdoblja koje još uvijek traje, čuli smo što o našem Kralju govore proroci; prorok Izaija Ga, između ostaloga, naziva Knezom mira, a čuli smo i mnogo lijepih i miroljubivih riječi za slavlja Božića sa svih strana današnjega svijeta.

Božićno vrijeme mnogi nevjernici gledaju jako iracionalno i idilično. Božić donosi slavlje mira samo vjernicima koji su istinski molitelji i sljedbenici Isusovi. Oni koji to nisu, ne shvaćaju o kakvom se tu miru radi, mnogi će se usiljeno smiješiti, očekivati čestitke i darove, a i pitat će se zašto vjernici ne pokazuju bučnu i veliku radost i veselje, zašto slavlje ne pretvore u veliku i dugotrajnu svečanost kad je Božić vrhunac vjerničkoga života.

Neće se svi zauvijek pomiriti niti ovoga, niti bilo kojega drugog Božića.

Neće si svi pružiti ruke koji su bliski. Božić donosi mir samo nekima i taj mir je dugotrajan unutarnji mir vjernika Kristova.

Za to vrijeme ljudi već zaboravljaju na Božić, slavlje je prošlo, treba se pripremiti za najbolji i najljepši Doček ove ili neke druge nadolazeće godine.

Obitelji nisu uspjele okupiti sve svoje pripadnike na zajednički susret i ručak. Ljudi su čak iskazivali žaljenje zbog toga. Kao da se inače okupljaju.

Evo što kaže Isus vjernome i nevjernom puku o sebi samome:

„Veliko dijeljenje svijeta

(Mt 10, 34–36)
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«
51»Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«.” Lk 12,49-53

Isus, dakle, opominje sve nas da „nije došao mir dati na zemlji”.

I, kao što mnogi ne mogu razumjeti ukočeno i ozbiljno ponašanje vjernika, tako se mnogi pitaju o kakvom razdjeljenju sad govori Isus.

Ako slavimo Svetu obitelj Isusa, Marije i Josipa, kako i zašto naše obitelji moraju biti u razdoru?

Kao prvo, činjenica je da i kršćanske obitelji nisu jamčevina da će oko njih i među njima vladati mir i razumijevanje; da će roditelji koji su molitelji iznjedriti nekog duhovnika. To je stoga što se Božjim vjernikom ne postaje tako da odgojite vjernika. Božji vjernik postaje onaj koga pozove Isus, Gospodin i to tada kad Bog odluči, a ne onda kada čovjeku dođe vrijeme da izabere svoj poziv. Zato imamo puno mlakih vjernika, vjernika iz navike, vjernika koji su prilično licemjerni.

No, Isus ne misli reći da će donijeti razdor među vjernicima moliteljima koji vrše Riječ. Razdor nastupa čim se pojavi samo jedan vršitelj Božje riječi jer u grupama se takvi jako rijetko viđaju, čak i na misnim slavljima i okupljanjima u crkvama, čak i među jako aktivnim djelatnicima vjerskih službi.

Jedan vjernik molitelj Božji uglavnom je provokativan za okolinu, bilo da pripovijeda, bilo da šutljivo i tvrdoglavo slijedi svoje vjerske imperative. On izaziva nervozu i odbojnost okoline. On izaziva sablazan. On izgleda kao neko dijete koje nije realno ili koje ništa ne zna o svjetskim bolima, ali kada ga netko o tome upita, takav molitelj odgovara kao da zna više i bolje od ostalih. Uglavnom, ljudi ga brzo osude i optužuju za bilo što, ne mogu se s njim ni u čemu dogovoriti, a njegovu poniznost i skromnost mrze kao pretjeranu servilnost. Iz takve mržnje nastat će sukob i rat jer vjernika molitelja se ne može nagovoriti da se prilagodi svijetu i što više ga ljudi mrze, to više dolaze do izražaja njegove osobine zbog kojih mu ljudi predbacuju. To je takvo razdjeljenje o kakvome Isus govori kada kaže da će ustati i članovi obitelji jedni protiv drugih.

Radi se o tome da su neki Kristovi, a neki nisu.

Podjele nastaju zbog Isusa Krista.

Sada će mnogi reći da su vjernici krivi za ratove, da su svi ratovi zapravo vjerski ratovi. No, ratovi nastaju zbog netrpeljivosti svih ljudi, a ne zato što neko ludo voli Isusa.

Također, u svijetu mir ne postoji nikada, uvijek postoji strah od proširivanja sukoba.

A zašto onda govorimo o pomirenju ovih dana?

Zato jer smo naivci i lažljivci, zavaravamo se. Evo, onaj mir je prošao koji se dogodio za Božić. Zaboravljen je. Ostao je samo kao sjećanje na lijepi san, ostao je samo kao mamurluk i po koje ranjeno dijete zbog petardi.

No, molitelji Riječi i dalje ostaju u miru, makar u svijetu vladaju ratovi.

Evo što kaže Isus njima:

„Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.” Iv 14,27

Gospodin Isus također je na zemlji ratovao.

Ratovao je u obrambenom boju s ljudima jer su mnogi navalili na Njega.

Davno je to bilo kad je nastalo zlo na svijetu. To Zlo je ratovalo protiv Isusa Krista i ubilo je Boga našega na križu.

No, oni koji slijede Isusa imaju Njegov mir.

Što će biti dalje?

Ratovi, kao i prije, kao i do sada.

Nekima će svaki dan biti Božić, ne samo zato što su istinski vjernici, ne zato, nego zbog toga što je Gospodin Isus uskrsnuo, pobijedio je zlo, pobijedio je svijet i dalje daje svojima svoj mir, mir Pravednika. 28.12.2020. 04:36