Svjetlo kajanja

 

Ne osvrćem se često,

tko li će znati

gdje im je mjesto,

ti prošli sati.

To što sam dala,

uvijek premalo,

nisam ni znala

da srcu je stalo.

Namjerno ljubiti,

puno teškoća.

Još više izgubiti

da sve onemoća,

to zlatan je savjet.

Po tome se mjeri

vrijedi li zavjet

u velikoj vjeri.

Mrve sa stola

što popadaju

kao puna su kola

svih što se nadaju.

Mrvice noći

što ih nabaci

Gospodin u moći

svijetli su traci.

Po njima ići,

to je umijeće,

može se stići

do životne sreće.

Oprosti mi, Bože,

moju suhoću,

daj da se množe

danju i noću

svjetla kajanja

u praznini

što nema trajanja

u nizini

jer znam da vrijede

više od čina

koji izblijede

do visina.

Želim naprijed,

iz toga izaći

jer gubim slijed,

neću umaći

grijesima starim

i napasti strašnoj

da ne ostvarim

u godini časnoj

više i bolje.

Gospodine, milost!

Na dnu moje volje

povrati mi čilost.

10.12.2020. 03:20