Kažu da se zaboravlja sve,
da se gubi sjećanje i uspomena,
da se ljudi ne prepoznaju.
Nisam sasvim sigurna u riječi te,
od budućnosti mi sjeda mrena
jer se činjenice tako slabo spoznaju.
I ne pitam ništa jer to nije tako važno
kao što je mudro biti duša slaba,
vjerna Tebi kada jednom Te pronađe.
Tvoje bilo u mom srcu lupa snažno
koje nije neka napuštena graba,
Tvoje srce luka mi je za sve moje lađe.
Ako ima potrebe i želje da se sjeća,
tada sve ću znati, skinut će se svaka mrena
jer Ti meni, Kriste, govoriš sve tajne.
Sve što traži ovaj susret ili sreća,
to je znanje srca bilo kojeg trena,
to je smisao života i istine bajne.
Istina je vječna i uvijek se pamti,
a sva negativa u zaborav tone.
Ne može se znati ono čega nema.
Kad se sjetim Tebe, i moj život plamti,
moja duša pjeva, moje tijelo klone,
tada spoznam žiće koje mi se sprema.
05.12.2020. 04:44
No comments:
Post a Comment
just do it