Friday, December 4, 2020

Slana rijeka

 


Pustinja je ova sočna i bez straha,

pustoš otvara me za sitnice

da ja bolje vidim Tebe, Kriste, jasno

jer Ti pišeš preko moga praha

što ga nisu dotaknule niti ptice

koje često naokolo lete strasno.


Niti jedan treptaj mene ne probudi

tako kao što me trgne Tvoje slovo

od kojega sva protrnem dahom.

Život brzo nadolazi mi u grudi

pa sve mislim da je trnje ovo

opasno za moje dane mahom.


Velika suhoća usamljenih zvijeri

napada me neprekidno poput jara

jer sam to što moram biti,

osoba sam koja nikada ne mjeri

koliko je potrebno uložiti žara,

ali u Tebi se mogu i od zvijeri skriti.


Oblačim na sebe nepropusne stope,

molitva me pere, klanjanje me blaži,

strah me samo da Te ne promašim

kad se misli, osjećaji skroz utope.

Tvoja ruka me u živom blatu traži

slanom rijekom kada se zaprašim.


I kad ne znam zašto, ne znam svrhe dar,

sigurna u sebe sve to više

da si mi podario najljepšu stazu

i sve pute koji spašavaju srca žar,

miluješ me kapljicama bistre kiše

koja čisti sol na mome obrazu.

04.12.2020. 21:11






No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts