Ova naša duga svijetla noć,
ispunjena unutarnjim vatrometom
kao draga uspomena koja vazda niče,
prosut će po svima tu božansku moć
koja uvijek proširi se cijelim svijetom
jer je slava Boga u kojoj nam srce kliče.
Ova naša duga, sveta, svijetla noć
koja našem putovanju vazda medom rosi,
koja proteže se do dna duše rastaljene
poput mjesečine što ne želi proć',
nek nam duše uzme k sebi da u naručju ih nosi,
neka spaja duše, Bogom nastanjene.
Mada nisam ona što se nestrpljivo nada,
mada nisam niti malo pravedna i zgodna
za sva bića koja susrećemo usred ove tmine,
radujem se, Kriste, stvarno radujem se sada
jer je i tebi i meni ova staza noćna srodna,
jer smo jedno čak i kada putovanje to umine.
Gledaj samo sve te milosti i darove!
Pogledaj u Jasle, prisjeti se robovanja, bijede,
kako nas je htjela prevariti zmija u današnji dan
i kako smo ispraćali zaljubljene parove;
ne daj da ti uspomene na sve to izblijede,
ne daj da se ljubav pretvori u san
jer je rađala se u nezgodnom času
kao što se uvijek tako, u trnju porodi.
Zaljubim se u Te kada god se svega sjetim,
kako Ljubav izobilje radosti i svjetla nasu
baš u naša krila da si pravednost ugodi,
da učini Rođendan si baš u nama svetim.
24.12.2020. 04:41
No comments:
Post a Comment
just do it