Ponekad znam
prigušiti malo
ljubavi plam
jer mi je stalo
do Svetinja.
Ne patim ja,
to Nebo tinja
od silnih uvreda.
Zemaljsko tlo,
zemaljski puk,
Isus je to
i Njegov luk,
Krista svod
na kojemu pati
za svoj rod
i da se vrati
suditi nama
po svojoj pravici;
nekome tama,
nekome krici
i lažne suze
postaju slane.
Jednome uze,
a drugome svane.
I mir se vraća
na usne moje,
nebeska plaća
koju ne broje.
I prašina ostaje
u onome gradu,
a stopa mi nestaje
u duboku hladu
velika Hrasta
gdje dolazi Bog
da mi oprašta
jer nije strog
pa ljubav procvate
kao iz pepela
jer duše ne pate
od previše šekela
vina i ulja,
vode i kruha,
a ljubav kulja
od Svetoga Duha.
I nagrada stiže,
ispred je Krista
i srce se diže
do Neba čista.
08.12.2020. 22:22
No comments:
Post a Comment
just do it