Molitve mi neće propasti,
nikad uzalud mi one nisu
kao što mi nije niti život cijeli.
Najljepše će riječi meni procvasti,
poput runolista što na klisu
podlaže nebesima svim lat svoj bijeli.
Izlasci su moji kao blagoslovi,
povratak u molitvu još draži.
Poziva ja nisam svjesna svoga.
Samo kad me Providnost oslovi,
tada misao mi note traži
i ja slijedim Gospodina Boga.
Dva trenutka ovoga života
više vrijede od svih godina poganstva
jer u vječnosti je kvaliteta.
Ovdje je za dušu sva divota,
ovdje i sloboda nosi sva prostranstva,
ovdje istina je puna pijeteta.
Znala jesam kamo hrlim
još od onih mračnih dana
kad se duša ova otvorila,
naglo kao da si smrti grlim.
Ovo piće, ova hrana
sjemenku je rasporila
da iz nje sad nikne mi poklonstvo,
ljubav divna, krasna, puna reda.
Uzalud su grobni humci.
Zato shvatit će potomstvo,
baštinici sveta slijeda:
to su neosvojivi vrhunci.
23.12.2020. 22:53
No comments:
Post a Comment
just do it