Wednesday, December 23, 2020

Odsada dovijeka

 


Molitve mi neće propasti,

nikad uzalud mi one nisu

kao što mi nije niti život cijeli.

Najljepše će riječi meni procvasti,

poput runolista što na klisu

podlaže nebesima svim lat svoj bijeli.


Izlasci su moji kao blagoslovi,

povratak u molitvu još draži.

Poziva ja nisam svjesna svoga.

Samo kad me Providnost oslovi,

tada misao mi note traži

i ja slijedim Gospodina Boga.


Dva trenutka ovoga života

više vrijede od svih godina poganstva

jer u vječnosti je kvaliteta.

Ovdje je za dušu sva divota,

ovdje i sloboda nosi sva prostranstva,

ovdje istina je puna pijeteta.


Znala jesam kamo hrlim

još od onih mračnih dana

kad se duša ova otvorila,

naglo kao da si smrti grlim.

Ovo piće, ova hrana

sjemenku je rasporila


da iz nje sad nikne mi poklonstvo,

ljubav divna, krasna, puna reda.

Uzalud su grobni humci.

Zato shvatit će potomstvo,

baštinici sveta slijeda:

to su neosvojivi vrhunci.

23.12.2020. 22:53





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts