Uzmi, Kriste, život moj,
uzmi moje nevolje i muke
i sve lijepo što se zbiva
primi kao da to puk je Tvoj
čije primaš ispružene ruke
i koji Te danas odozdo doziva.
I ne gledaj sve te grijehe, mane
nego malo vjere svoga bića,
Tvojega stvorenja što ga rađaš
kao duše samo Tvoje, izabrane,
za koje Ti uvijek imaš dobra Ića;
bića koje nikad mačem ne pogađaš.
U to Srce Tvoje milosrdno, blago
predajem sad sve svoje Ti klijetke,
duhovne i ranjene, da zaborav ih skrije
i da olakšanje duševno mi, drago
sada opet ispjeva Ti slavljeničke retke,
one koje nitko nikad čuo nije.
Čini sa mnom sve što mora biti,
sve po milosrdnoj Tvojoj volji
da Te živim kao što Te često ljubim.
Samo Ti me možeš odrobiti,
puti Tvoji za me su najbolji,
na njima se nikad ne izgubim.
Slava Tvoja već je blizu stigla,
već me prožima u duši i na tijelu
jer Ti dolaziš odjednom, kao tat.
Duša moja već na tlo Ti se je prigla
da bi mogla vidjeti Ti slavu bijelu
kako ljubi mene kao sestru brat.
13.12.2020. 16:22
No comments:
Post a Comment
just do it