Duša, prljava od pepela i praha
moje zemlje neplodne i žedne,
zaprljana uniženjem ispred Trona,
hoće Tebe, Boga pustiti bez daha
k odajama srca svoga, samo Tebi vrijedna,
mada ljubav lako stigne i do Krona
u kom ljubavna procvatu susretanja.
Ali sada, sada u Tebi mi, Bože, čitav svijet,
a u meni njegova prljavština i nada
koje dolaze iz obraćeničkoga stanja
i baš tako srce želi krenuti na let
gdje ćeš uzeti mi život što propada
da od moga praha Ti načiniš novo
i stvorenje Tvoje opet sada da se rodi
poput kaktusova cvijeta, ali vjekovima.
Da Ti bude uvijek blisko srce ovo
zemaljskoga praha, da se, Kriste, u Tebi oplodi
tamo gdje je zaštićena zemlja snjegovima.
Primit ću Te u naručje grešne duše svoje,
jer ja ne znam nabrojiti zatvorene klijetke,
sigurno ću očuvati Tvoje nježne kosti;
pjevat ću Ti zahvalnice i sve čežnje svoje
da mi otreseš sa srca sve prašnjave retke.
Dođi, Isuse, do moje srži, dodirni me, Nevinosti.
01.12.2020. 23:47
No comments:
Post a Comment
just do it