Mladi Bog, kao Djetešce, znak je novoga početka, znak je mladoga Novog Saveza kojega će Gospodin Bog započeti sa Crkvom svojom na zemlji kao što je davno prije započeo svoj Stari Savez sa svojim Izabranim narodom.
Tada, davno prije dolaska Mesije na zemlju, Gospodin je Mojsiju dao Deset zapovijedi kao zakonski okvir pomoću kojega će se narod oblikovati i kultivirati nakon dugih godina ropstva. Po Starom su zavjetu vjernici učili o slovu zakona, ali su imali i Svetim Duhom nadahnute proroke koji su tumačili narodu život u svakom pogledu.
Po Novom zavjetu se uči milost i milosrđe, ljubav kojom je Gospodin ispisao Zakon što ga nikada neće ukinuti jer iz poštivanja tog Zakona proizlaze ponašanje i djela naroda po osnovi ljubavi prema drugima.
I kao što se Dijete Isus rađa kao bespomoćno na oštroj slami u jaslama, ali i u naručju Marije i Josipa, tako je i milosrđe ljudi naizgled presahnulo u raljama pretjeranog licemjerja i legalizma, ali i dobiva snagu poslanjem Duha Svetoga na Crkvu koja predstavlja stari i novi narod Božji, i čovjeka koji dobiva mogućnost da postane hram Duha Svetoga.
U početku Starog zavjeta stvori Bog nebo i zemlju, i svjetlo, pa čovjeka, muško i žensko stvori ih, kao roditelje, kao Adama i Evu.
U početku Novoga doba i Novoga zavjeta posla Bog svoga Sina Jedinorođenca k ljudima na zemlju, Boga koji dođe kao Svjetlo duhovno, te Mu odredi roditelje, Josipa i Mariju.
Kao što se čovjek razvija najprije obličjem u tijelu, a kasnije duhovno, tako se i život ljudi morao razviti u materijalnim okvirima kako bi zemaljci postali duhovni ljudi. Taj razvoj u Svetom pismu, koje opisuje vjerski život Božjega naroda, nije tekao brzo već postepeno.
Definitivno je vjera i religioznost najjači temelj čovjeka, ljudi i ljudskih duša. Čovjeka možeš ostaviti u zarobljeništvu, ili bez posla, ili bez sporta, ili bez vode i hrane, ili bez pameti, ili bez suosjećajnosti, ili bez sposobnosti razmišljanja i govora, ali čovjek ne može živjeti bez vjere, nade i ljubavi, bez zajedništva, bez kreativnosti, i bez svijesti o dobrome i bez imalo osjećaja u savjesti o tome koliko je široka ljudska sloboda, koliko je duboka istina i koliko je vrijedna pravednost.
Da bi čovjek uistinu postao čovjek, on mora naposljetku u svom razvoju i umrijeti starom načinu života radi svoga vlastitog ljudskog razvoja i napredovanja. Na kraju, čitav čovjek mora umrijeti kako bi se ponovno rodio kompletan, od vode i Duha Svetoga i to zauvijek.
Sve bi to bilo idilično za ljude da su poslušni Božjim zapovijedima, da nisu od tih zapovijedi stvorili svoja pravila života i da nisu razapeli Gospodina.
Što ti vrijedi moral i sitničava poslušnost zakonima, izmišljanje vlastitih zakona i principa, ljubavne izjave prema obitelji?
Što ti to sve vrijedi kad si razapeo svoga Oca nebeskoga u Sinu i bez iskrenoga prihvaćanja posvećenja od Duha Svetoga?
Što ti vrijedi Djetešce kad si trgovac u duši, u hramu gdje bi mogao prebivati Bog, Duh Sveti, i kad činiš prodavaonicu od mladoga Tijela Kristova?
„U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.«.” Ivan 2,14-16
Da, ono što ljudi još uvijek imaju, to je ćudoređe. To znači da, uvjereni da čine dobro, nastoje živjeti po pravilima, bilo kojim, onim nametnutim od ideologija ili politike, ili onim pravilima koja su izabrali u životu od drugih ljudi, ili po nekim svojim vlastitim pravilima. Eto, to je ostalo od morala, to jest od ćudoređa koje znači da čovjek uređuje svoju ćud, da je mora uređivati.
Gdje su nestala univerzalna pravila koja vrijede za sve?
Izokrenulo se sve.
Čovjek misli:
Ja sam gospodar svojega tijela.
Ne smijem biti nezaposlen, moram raditi bilo što, bilo kada.
Ogovaranje je dobar način trošenja zajedničkoga vremena.
Roditelji su nepotrebni.
Ubijati je uobičajeno, a može biti i korisno.
Blud je dobra osnova za brak.
Kradi tamo gdje ima više.
Svi lažu pa se mora.
Tuđi partner nije njegovo nedodirljivo vlasništvo.
Ono što mi se dopada mora biti moje.
I kako onda shvatiti Isusove Dvije zapovijedi ljubavi?
Kako ćeš ljubiti Boga kojega ne vidiš?
Kako ćeš ljubiti druge kao sebe samoga kad si prema sebi tako zao?
„Deset zapovijedi
„Najveća zapovijed
I što je to uopće duhovnost?
To je promatranje Isusove neizrecive patnje, muke i smrti na križu.
To je ulazak u komunikaciju s Nadnaravnim gdje se susreće veliki Gospodin Bog i neizreciva ljubav, milosrđe i zajedništvo vječnoga života.
Drugog puta nema. 23.12.2020. 21:46
No comments:
Post a Comment
just do it