Ostajem bez daha
od siline prosvjetljenja,
poštovanja, sveta straha.
Svjetlo Tvoga porođenja
nudi sve što želim ostaviti
da se posvećeno u me vrati.
S vjerom da ćeš proslaviti
svaku dušu i nevine vlati,
ne moram Ti, Kriste, prići
jer u meni još od prije jesi.
Sad se rađa i meni će stići
sve što prošlost moju resi,
što k budućnosti me zove.
To je žiće, bitak, postojanje moje
u to vrijeme neke zemlje nove
gdje nebesa daju anđeoske poje.
Znanje mi je potrebno za sada,
mada jednom i to će uminuti.
Znatiželja mojom dušom vlada:
hoće li mi uvijek tako sinuti?
Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,
hvala Ti što jesi, što Te znam.
Sada poželjno je za me stanje to
kada dobro je da čovjek nije sam.
Za Tobom ću dalje, kako bilo,
možda u samoći bijela svijeta
u kojem se Danas ne bi zbilo
da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.
24.12.2020. 23:09
No comments:
Post a Comment
just do it