ROZETA
poezija 8
Kazalo:
Blagoslovi putuju tišinom
Božanska romantika
2
Da mi te je prostrijeti kroz dušu
Dodir noći
2
Klasje
Kušnje
2
Rozeta
1
Životna staza
1
Blagoslovi putuju tišinom
Mirno
spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti
umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim
trzajem i šumom.
Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek'
te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve
najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.
Blagoslovi
ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a
svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat
obećanja.
Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha
uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti snovi žive bojama
akrila
da se Božji blagoslov umnoži.
Ako Duh te
zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke
zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom
bila.
31. kolovoza 2018. 08:28:35
Božanska romantika
Zvijezde gledaju da l' snivam
u taj kasni, sparni sat,
a ja velove otkrivam;
duša mi je kao rat.
Još i kišne kapi
posjetile ovaj stan
iz kojega hlapi
protjerani san.
Neka, nek se vine,
ja sad moram otpjevati
toj romansi da mi sine
koja će mi s duše otjerati
sve prljavštine i boli.
I u čemu je romantika
kad se zdušno Boga moli,
gdje je tu semantika?
Zar ne pališ svijeće
u ljubavnoj noći
kada srce skreće
ka ljubavnoj moći
da se preda,
da sve drugo zaboravi?
Ni zboriti ne da
je l' trenutak pravi.
Tako Isus i Gospodin moj
otare mi mrve s lica
pa prepusti meni govor svoj
dok me trese nevjerica.
Milošću si zadobila spas,
ja sam duši tvojoj Straža.
Ne, ti ne boj se za nas
jer si mi najdraža,
jer si jedina u mnoštvu
kojoj gorim pokraj sunca,
jedina u mnogoboštvu
gdje siromah sada bunca.
Za mene si uvijek pravi tren,
pravo osvježenje
jer Bog uvijek želi biti njen
koja nosi otrežnjenje.
Pustinju ću natopiti,
gdje će biti meda, mlijeka,
koja će se rastvoriti
da poteče bistra rijeka
kojom krštavam te ja svu za se,
kojom vatru svoju gasim,
preuzimam grijehe, boli na se,
da za ljubav svoju tebe spasim.
25.07.2021. 23:27
Da mi Te je prostrijeti kroz dušu
Mislio je da ću reći "Zbogom"
našem prijateljstvu, našoj nadi
kojima sam opijena kao drogom.
Ti me, Nebo, sad ukradi
da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,
da mi Te kroz dušu prostrijet'
istom nadom s onim žarom trajnim
kojim nosim svoju kostrijet.
Da mi je sad reći sve,
u Tvom praštanju još tugom zanositi
svakom notom ove krasne sne
pa da mi je slavljem zarositi.
Mislio je da ću proći pokraj njega
kao tihi lahor, kao tren,
kao pokraj lanjskog snijega,
kao uzdrhtala, blijeda sjen'.
Ti mi, Nebo, podaj tu širinu
jer ja drugo nemam, samo žuđ
da doživim srcem Ti mirinu
radi koje dragi uvijek mi je tuđ
pa da i ja opet mognem zaploviti
u toj lađi koja nema kraj,
da me mogneš dragim zakloniti
pa da gledam očiju mu sjaj.
Tada on bi mene prepoznao
kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu
i moj život tad bi stao
na tom osunčanom i Nebeskom pragu.
subota, 9. prosinca 2017. 15:23:36
Dodir noći
Tama cvate
i čuje se dah
u tišini.
Svjetla se klate,
zvjezdani prah
u daljini.
Budne li noći,
romansa slatka
s Tobom u misli,
ljubavne moći,
govora kratka
da svi bi svisli.
Brzo putuje
svaka riječ
u slobodnoj razmjeni;
srce Te čuje,
vječnosti mliječ
u vremenskoj mijeni.
Zemlja spava,
i mora, i rijeke,
a duhovi lebde.
Putanja prava
i staze su meke;
uvijek su negdje
između nas.
Molitva tiha,
nečujna uhu.
To prilazi spas
i romantika
na dušu gluhu
za svjetovne stvari.
Znala sam, znala
da ćeš mi prići.
Nebeski dari
što sam ih krala
brzo će stići.
Zrak od jeseni
i babljega ljeta
svježinu ima,
srce mi plijeni.
Noć je sveta,
božanska klima,
sasvim pogodna
za divljenje Tebi,
Isuse Kriste!
Prilika zgodna
što pustit' se ne bi,
a ruke čiste
i molitva strasna,
iako mir tu vlada
i nije san.
Noć je časna
i još je mlada
kao poljubac ran,
kao zagrljaj života.
Velik si, Bože,
a tako mi blizu
Tvoja ljepota.
Trnci se množe
i dušu mi grizu
kao tisuću čežnji
i, ako treba,
mrijeti bi lako
usprkos težnji
zemlje i neba
za biće svako
jer čovjek je slijep
za Tvorca svoga,
godinama spava.
A Ti si, Kriste, lijep
svetošću Boga.
Svaka Ti čast i najveća slava!
26.10.2020. 03:23
Klasje
Prolazim
kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje
što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje
moć.
Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce,
dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće
želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.
Ništa
meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim
bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim
pojiti se istim pićem.
Još ni sama nisam sasvim
svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je
uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju
tražiš.
Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla
sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u
svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;
blažena
li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u
životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi
pokaza nebesku ljepotu
pa sad ne znam što bih na ovome
tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire
se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
26.
rujna 2018. 17:20:46
Kušnje
Neke pojave u duši ne podliježu mijeni
kao što i kosti srastu ponekada krive.
Čuvaj moju dušu na toj svojoj stijeni,
Isuse i Pravedniče ove zemlje sive.
U miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje
da nam budu vječni dani blaženosti.
Pogledaj na uvijek prazne ruke moje,
štiti me u svome milosrđu i u pravednosti.
Neke pojave u duši uvijek nevolje donesu
što ih raznovrsne vile različito dijele
da bi spoznalo se po njihovom plesu
jesu li im pjesme crne, sive ili bijele.
Teško prepoznat je neke vještice od purpura,
ali ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.
To je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,
povode se duše ravno da se ne postide.
Vilenjaci zato postoje u nekom grijehu
da bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,
da bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,
i da konačno bi neka duša rodila se čista.
Hvala ti, Gospodine i voljeni moj brate
koji pravedan se predao za svakoga od nas,
dade život svoj za prijatelje i za druge svate
samo zato da ostvari nekad nedostižan spas.
Daleko od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš
koja te je tako kriva, nepravedna dugo tražila
da bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,
da bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.
26.12.2023. 04:25
Rozeta
S one strane zemlja, vrijeme, svijet,
puno grijeha i još više mnoga dobra;
neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,
kula Babilona ispod sama neba obla.
Osjetilima unutarnjim duša moja diše,
visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale
kao da je načinjena da nam anđeo nariše
kako gleda molitelj kroz prozore male.
Nije zato da umanji veličinu i mekoću
svega što je na toj zemlji dobro stvoreno
već da zvuke rezonantne osluškuje noću,
večerima kasnim kad je sve otvoreno.
Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama
s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom
i po neka višnja svijeća smirujuća plama
čine obred kontemplirajućom dramom.
Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom
kada duša pred ponizna Patnika sustane
koji najveći je od tog svega svojom odlikom
da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.
30.04.2018. 03:52
Životna staza
Dok se golubovi obrušavaju
niz okno pa sve do trave,
pogled moj prati životnu stazu.
Na njoj se mladi ptići okušavaju
kako bi postigli visine prave;
ledi se vjetar na mome obrazu.
Iz jedne tišine u tišinu drugu
odlaze pozdravi duše prema svodu,
a čestica vraća se k meni;
vrane grakčući presijecaju prugu
koja me vodi daleko k rodu;
krošnja se trešnje već zeleni.
Uskoro cvjetovi bit će bijeli,
čitavu zemlju prekrit će lati
i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;
u daljinama netko se možda veseli,
u daljinama netko možda pati,
a tu, pokraj mene, samuje ćut.
nedjelja, 18. ožujka 2018. 11:55:34
No comments:
Post a Comment
just do it