Dok su te bičevali i krunili trnjem, udarali i vrijeđali te, i dok su te pripremali na križ, je li ti prolazila kroz tvoje božansko srce misao i pitanje o tome jesu li ti tvoji mučitelji i svi ostali koji su te odbijali i teški grešnici, jesu li zavrijedili da im spasiš njihove živote.
Ti nas sve ljubiš i dok smo u ponorima grijeha i vlastite krivnje, i dok smo u kandžama Zavodnika od kojega nas izvlačiš, a mi te psujemo i ubijamo, mučimo te i optužujemo.
Ti si pravedan, Kriste. Opravda te Otac poslije smrti, zbog uskrsnuća jer si sve podnio s ljubavlju. Ali od nas ne očekuješ istu takvu, božansku, pravednost, dovoljno je da slijedimo Zakon. Naša ljudska pravednost se mora iskoprcati iz grijeha, a poslije i slijediti tebe da budemo sveti kao što si ti svet, ako kome to uspije.
Da su mene vrijeđali neprekidno ljudi za koje sam imala simpatiju, a i ljubavi, mislila bih ovako nekako: „Jesu li oni pri sebi? Prije ili kasnije snosit će posljedice svojih čina. Pitam se, tko je zaslužio vječni život. Pitam se tko je pravednik među nama.”
Problem je u tome što takvo vrijeđanje i mržnja bole jako onu osobu koja ljubi sve ljude i svakog čovjeka ponaosob i poznaje svakoga. To je razlog za ljude da budu oprezni u ophođenju u društvu jer nikad ne znaš koliko te tko ljubi i koliko nekoga boli tvoje vrijeđanje. To bi bilo značenje ljudske pravednosti po uzoru na božansku ljubav za čovjeka i pravednost Božju prema svakome.
Prestani se žaliti, uvrijedio si Boga i ljude, povrijedio si ljubav, a ne kaješ se i ne moliš oproštenje. Nisi zaslužio pravedan život, a to znači da nisi zaslužio niti vječan život.
Nije stvar samo u tome da su Isusa mučili i ubili.
Stvar je u tome da ih je sve beskrajno ljubio.
Možeš li se postaviti na kratko na mjesto Sina Božjega?
Kako bi tebi bilo?
Jesi li ikada ljubio nekoga?
Nisi, čovječe.
Jer da jesi, ne bi psovao nikada više. Ne bi vrijeđao, ne bi ubijao i kajao bi se, ako ništa drugo – barem za svaki slučaj.
Bog nas je zavolio dok još bijasmo grešnici i spasio nas je jer da nam se nije objavio, ne bismo imali tu milost i snagu da se izbavimo iz naše kaljuže, a mnogima to uspijeva, postanu osjetljiviji ljudi, brinu za druge.
Gledaj, čovječe, kakva je sprdačina nastala od ovoga svijeta!
Da li ti puštaš da te ljudi maltretiraju?
Da li to trpiš i ne progovaraš protiv njih niti jednu riječ?
Da li i ti maltretiraš nekoga? Obrati pažnju. Ako se svađaš, nisi pravednik. Ako ne opraštaš, nisi svet.
Je li tebi jasno zašto je Otac Isusa ostavio samoga na križu kad je Isus vapio Bogu svome Ocu zašto ga je ostavio?
Isus je znao da je svetac jer je sve pretrpio i znao je da je zaslužio biti Bog bogova i Kralj kraljeva jer se sav predao, do onoga trenutka kad je zavapio. Nije upotrijebio svoju božansku moć da se obrani već samo zato da ljubi i oprašta. Predao se s povjerenjem na milost i nemilost. To povjerenje u Oca nebeskoga se poljuljalo kad je Isusu bio kraj, kad mu je bilo najgore, kad je iscrpio čitavoga božanskoga sebe, kad je svime time zapravo uništio smrt i grijeh.
Zato je Isus pokazao i nebu i zemlji da je Pravednik, jedini među vukovima. I zato ga je Otac uskrisio i Isus je snagom svoje svetosti uskrsnuo da bi izbavio ljude, tvrdovrata i glupa, grešna i slaba sva svoja stvorenja.
Nismo pravednici, ali ćemo uskrsnuti na vječni život kao što je naš Bog i Čovjek Isus uskrsnuo, naravno, kad ispunimo sve preduvjete i Zakon.
07.03.2025. 05:40
„Za
naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega
satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.” Iz 53,5
No comments:
Post a Comment
just do it