Onaj dan se noćas čeka
koji nosi svijetlu zoru,
koji naiđe k'o rijeka
što sve više teži k moru.
Sunčanim kupkama se budi
proljeće što uranilo je malo
da ga doživljavaju poneki ljudi
kojima je jako do ta svjetla stalo.
Još je zemlja hladna poput leda,
zubate su one tople zrake
poput ove noći s puno reda
gdje su riječi stidljive i lake.
Dan će onaj opet dobar biti
s najavom tih svijetlih staza,
toj hladnoći dugoj će se skriti
kao rijeka što je ostala bez gaza.
To je sve zbog održanja posta
u kojemu čežnja ima dionicu svoju
kada čovjeku je svega dosta.
Zato svjetlo sada budi želju moju
da susretnem Krista kao morski val
što se prelijeva pod suncem sreće
jer obuzima ga korizmena žal.
Možda svijet me dugo vidjet neće
jer bez tebe, Kriste, što mi vrijedi
trud i muka životnoga tijeka?
Uskrsnut ću, nada mi ne blijedi,
živjet ćemo život u vječnosti vijeka.
04.03.2025. 00:06
No comments:
Post a Comment
just do it