Nada često se probudi
kao kaplja noćne rose
prije nego što zarudi
uskrsnuće što ga nose
prethodnice, ptičje vijesti,
riječi Isusove, potom apostola
koje Bog nam hoće prije sresti
dok silazi k nama odozgora.
Tamo gdje se vjernost gosti
drago njemu je prebivati,
doći tiho kada duša posti
da bi s njome zoru snivati.
Duša sebe traži slijepa
sve dok svjetlo ne osvane
kad naiđu jutra lijepa
u sve nove i proljetne dane.
Tada drži dušu nevjerica,
veoma se iznenadi Kristu
ako ne zna znak svih ptica,
kad ne slijedi riječ mu čistu
nebeskoga vječna kraja
gdje izraste krošnja vjere
kao malo sjeme raja
što je ogromna sad i bez mjere.
Svaka duša jednom uskrsava
koja umrla je davno s Kristom
kao kada prašina sa neba plava
s proljetnom silazi kišom.
22.03.2025. 22:18
No comments:
Post a Comment
just do it