Pristižu zvuci
s dalekih spruda
prema srcu mome;
pitomi su vuci.
Da l' neki vrluda
il' stope su trome?
Klupa podno grane
što u jezero se spušta,
ogoljela, osamljena.
Brojila bi takve dane
kada god bijaše gusta;
nije oboljela, niti utamnjena.
Jezero je zeleno i plavo,
oblak se odražava
njemu do dubina,
a omeđeno je travom.
Grana, crna kao da je čađava,
na vodi se ogleda još s visina.
U toj pustinji
i u samotnosti
čujem ritam bila tiha.
Blještavi je odraz, sinji
i u žaru predanosti
poput spontanoga stiha.
Duša ovdje spozna
da je netko nježno voli
i da ona ljubi plamom.
Otac nebeski sve zna,
odgovara kada ga zamoli,
razgovara s dušom samom.
13.03.2025. 09:42
No comments:
Post a Comment
just do it