MOSTOVI

 

007. MOSTOVI

izbor iz poezije

Kazalo:

Zahvalnica Križu

Kristalne misli

Blagoslovna tajna

Mostovi

Labuđa krila 

Samo jedna nada 

Dan ustrajnosti

Povratak Kralja

Put života

Dan Ljubavi

Duša u Milosti

Molitva jednoga daha

Blagoslov savjesti

Zraka Kristovoga svjetla

Odlično vino

Duša i Božić

Službenica Gospodnja

Korita sreće

Obećanje

Punina mjere Kristove

Dlanovi nevine snage

Obnovitelj svijeta

(DUHR)

Uskočica 

Milosti puna 

Cesta vječnosti

Papreni kalež vjere

Prag Obećane zemlje

Pustinjsko vino

Bezgrešna

Piće života

Slavna baština

Rajski vrt

Mjesečeva ogrlica

Nebeska ljepota tuge

Misija malenih

Poziv na svetost

Stari slijepac

Nebeski spoj

Klasje

Srce noći 

Svadbeni pir 

(ANĐUS)

Srce na Križu 

Krvavo sjeme 

Oklopi pravednosti  

Dani suza

Rijeka Milosti

Ruža iz kamena

Kad prestane nada

Jaganjčev dar 

Posvećenje svemira i praha 

Vječna tajna

Isusova žeđ

Noćas

Djeca Duha

Rubovima sna

(SRCE)

55

Zahvalnica Križu

Hvala tebi, Križu svega svijeta,

sviju duša, anđela i grešnika.

Upio si krv od Duha Sveta,

riječi od kojih se živi slika,

sliku od koje se rađa preporod

i obraćenje od ludovanja jaka.

Zemlja sporo ide kao neki parobrod,

al' će stići k istom cilju duša svaka,

mada mnogi teže negdje drugdje ići,

daleko od križeva i silna truda

kao da će njima sve bogatstvo prići,

kao da je zbor zemaljski kuća luda.

Evo, grade krovove, terase, travnjake,

a da nisu temelja ni pogledali

na kojima kao djeca gledali su mravinjake.

Sada ne znaju ni odakle su se poredali.

Ti si, Križu, u sve temelje mi stao

poput kamena temeljca, poput stijene.

U te gledam jer si mene zvao

i sad, evo, bježim podno tvoje sjene.

Jer kada je najgore, ti si uvijek tu

pa se sjećam tvoje krvi, tvojih riječi.

Konopi su moji na tom najsvetijem tlu

gdje me novi obrat uvijek iznova izliječi.

Ti si spas na licu mjesta,

istog trena, i svih onih teških dana.

Ti si moja čvrsta cesta

što od ljubavi je izatkana.

12.09.2022. 17:45

Kristalne misli

Kako je nespretna moja balada

koja bi pjevala samo o Kristu

kada bi spoznala tajnu Grada

gdje nalazim dušu, zdravu i čistu.

Sve mi se miješalo za onih vremena

kada su proroci sjedili poput sova,

kad su razglabali značaj sviju imena,

a bijahu nalik, svi istoga kova.

Sinkretizam i danas sve više cvate,

politeizam svijeta podučava duše,

a Bog zove ih sve da se vrate

tamo gdje ludi snovi se ruše.

Kako sam čeznula s Tobom večerati,

Tijelo moje i Krvi časna,

Tebe primiti i u Tebi spoznati

samo misao koja je kristalno jasna.

Jer ljudi smo, bogovi smiješni,

a samo si jedan Stvoritelj Ti;

u Tebi smo slabi i svi smo grešni,

a Ti si Svetac, Oče i Duše nebeski.

Bez veze je bilo sve što sam znala

kao hrpa smeća s visokih zdanja,

a Tebe sam tražila i Tebe sam krala,

svjesna svog očajna, besmrtna stanja.

A Ti me nacrta ljubavi vrijednu

i skladnu sve do savršenstva;

Ti si zalijepio dušu mi bijednu

kao Teseru – pločicu moga blaženstva.

Tvoje su obične riječi pune smisla

jer stojiš pred njima sve do Golgote;

a moja se duša u Križu stisla

da se nahrani Tobom, vječni Živote.

I kada konačno u Tebi sazrijem,

tvrdo obraćenje prestat će boljeti;

samo da dušu poput nebesa razvijem

jer želim Te vječno svom snagom voljeti.

13.09.2022. 03:00

Blagoslovna tajna

Blagoslovi svetih ljudi

posvećuju im srca čista,

kao rosa padaju na njih.

Nikada im misao ne bludi

nego upravlja se putem Krista,

Boga slave blagoslova svih.

I tvoj život neka ide pravo,

neka Boga ljubi riječima i djelom

jer te zato sebi izabrao,

zato ti je ponudio nebo plavo,

zemlju obasjanu luči bijelom,

zato ti je sebe dao.

Vječno hvalit ćemo Ga u zboru

koji naviknu Ga poslušati

kao rijeka u koritu sjajnom

koja nosi blagoslove prema moru,

koja zemlju rosom će okupati,

bremenitu blagoslovnom tajnom.

To je biser onaj što ga nose,

zaručnički prsten oko ruke,

vjerno, sveto Isusovo Ime

što nam svijetli kao Križ od rose

Duha Sveta i od svete Muke,

Uskrsnuće podno srca i nad svime.

Veliko bogatstvo što ne kvari,

to si Bože, nama Ti,

blagoslovljen živi pokraj nas.

Tvoje Srce Majci što krvari

Marija će nama predati

kao slavan, vječni spas.

18.09.2022. 06:08

Mostovi

Provela sam sretne sate

na Tvom zavičajnom brijegu

i uz pjesmu što je ljudi skrate

jer je život ovaj sav u bijegu

kao što i ja sam bježala od ljudi

i od prevelike znatiželje u toj stigmi,

označena kao predmet zao ili ludi.

Isuse, sad molim, tijelo mi pridigni.

Imala sam crnu sliku okoline što se valja,

jedva dočekala doba zrelosti života,

a sada Te gledam, svoga Kralja,

kako uspinješ se sa mnom kao uskrsla divota.

Na toj gori što je nalik mi nebeskoj kuli

susrela sam staru ljubav i dječake

koji nosili su cvijeća jer su poziv čuli

djevojaka svijetlih kosa i korake lake.

To je bio novi poziv na slobodu

što je prevelikim slobodama guše.

I, dok Tebi, Kriste, pjevam svoju odu,

Ti im daješ da mi zidove poruše.

Ima tome sto godina jeseni i dana

kada su dozivala me Tvoja zvona,

Tvoja ljubav, uvijek razlistana

kao zvijezde, kao kozmos, kao vasiona.

Taj se univerzum događao posvećenjem,

gdje ne postoje sve razlike u dušama,

kada me počastiš, Bože, i novim rođenjem

među svetima kraj kojih nisam nikad sama.

Isto mi je kao kad sam bila prvi puta

u Tvom Hramu i u tome Gradu,

ali danas moja duša vremenom ne luta,

danas, Kriste, otkrio si meni drugu nadu,

anđela nebeskoga i kneževića mira

koji obećanja nude za svu zemlju ovu

i gdje svaki čovjek tjelesni ne bira

kada traži si slobodu ili neku nadu novu.

To je jedan mali znak za mene,

to je savjest moja koja slavi u tišini

i samoćom uzima od bijele sjene,

anđela čuvara moga, uvijek u blizini.

Mome pomračenom umu utjeha si bio,

i velika pomoć u Imenu svome.

Sada veo si mi istrgnuo, lice razotkrio,

priliku mi dao u zemaljskom okruženju tome

da mi stope zagaze u povratak dolini

koja sva je osvijetljena iz visina

pa se bolje vidi staza prema kotlini

što već nije okušala Tvoje riječi, niti vina.

Modro nebo i rumeni zalazak od svjetla

ostavlja me prisebnu na ovome svijetu.

Odričem se sebe, novih prilika i vjetra

kako dobila bih jakost u zemaljskom letu.

Ti pomozi da se ovaj križ u svemu stopi,

da pod staro doba neke pokore izvršim

jer uz Tebe svako srce se otopi,

pa da mostove izgradim koje uvijek skršim.

18.09.2022. 19:38

Labuđa krila

Ostani sa mnom,

potpuno tu,

u tunelu tamnom,

u svome svjetlu.

Budi mi ti,

riječi života,

kolijevko ljubavi,

plodu mi čokota.

Ne odlazi još

jer nisam zrela.

Stih mi je loš,

a dodir sam htjela

labuđih krila

što se odrazuju

kao sirova svila

i put mi pokazuju.

Anđele divni

prelijepa čela,

srce mi dirni,

haljino bijela.

Jer što sada mogu

dok tako snivaš

u našemu Bogu

i dušu prikrivaš?

Umor me dira,

ali ne marim.

U sjeni mira

susret ostvarim.

Ti, slatki čuvaru,

moj blagoslov prati,

prekrasni daru

nebeske paprati.

Znam da sam 'teška'

i narav mi mrka,

ali zbog smiješka

nastade strka

u mome srču.

No, ipak snivaj

da nisam u grču,

u Boga uplivaj.

Bit će na straži

ta poetesa,

anđele najdraži.

Pozdravi nebesa.

26.09.2022. 02:25

Samo jedna nada

Svaki put kad sanjam

pronađem Te kao znak

na sred srca moga.

Kada novu noć odsanjam,

tad udišem novi zrak

u tom dahu svoga Boga.

A kad loši sati siđu

kao breme na ramena,

ne spava se noću.

I kad anđeli tu priđu

donose nam posljednja vremena,

ali ja ih uvijek hoću.

Nema načina da uđem

kroz ta ista vrata

gdje se nade množe.

Pri oltaru tuđem

gacam preko blata

jer Te ljubim, Bože.

I što mi preostaje

nego nadati se, vjerovati,

gurati po Tvome za života?

Tvoja ruka sudbu daje

koju moram sljedovati,

nema druge Ti Golgota.

Čovjek bez karizme

kao trava je bez cvijeta,

kao cvijet bez ploda.

Kao trag od čizme

što nam gazi pola svijeta,

što nam krade roda.

Čovjek sav bez nade

kao ubojica sreće,

kao lovac nasumičan.

Tuđe plode krade,

pokajat se neće

pa je više sebi sličan.

Grupa ljudi ista kova

kao zvijezde što su ostarile,

gubi sve od svoga sjaja.

Djeca zažele se dana nova

kao da su pameti ih ostavile,

misle da im nikad nema kraja.

Žene znaju pa su potlačene,

laž im bila daleko od njih

kao mrak od mjesečine.

Sve im duše poražene

kao uzaludan, nježan stih

od kojega sprdnju čine.

Ne slušaju ljudi Djevu,

tihu kao laka noć,

poniznu pred Kristom.

Ne čuju ni Adama, ni Evu

što im privlačna je moć

koju gube čizmom istom.

Vrata zatvoriše, sami neće ući

sve do Srca božanskoga

iz kojega izlazi nam Deset riječi.

Različite duše hoće se potući

oko Krvi, Tijela Kristovoga

koje samo tihe poniznike liječi.

Napunili lože sve i dvore,

nema mjesta siromahu, bolesniku

i ogorčuju si djecu svoju.

Kristov Duh od bezumnoga načinio zbore

da ne vide mudri pravu sliku,

da se sablažnjavaju u zbroju.

Mnogima svejedno vani il' unutra,

sve im jedno, jaje jajetu je isto

sve do velikoga Sudnjeg dana.

Kažu danas neće, nego sutra,

a tada će biti svi u raju s Kristom,

samo šačica će duša biti rasplakana,

među njima sami razbojnici,

oni što se ne stignu ugurati

u tu karavanu čeljadi raznolike

koja klanjat će se svojoj trobojnici;

dim će strašan prema gore kuljati,

ništa neće čuti se od divlje rike,

samo srca ponizna će svetkovati

jer na ovoj zemlji ima nevinašaca,

ima bogalja bez puno svijesti

koji znaju tajne iskovati

u tom grotlu punom lažaca

koji neće se sa svojim anđelima sresti.

Daleko sam, Kriste, Tvome Tijelu,

ali Ti si mi na očigledu, tu.

Izvireš iz svake stvari ili riječi.

Spašavaš me svuda u većemu dijelu

da ja sama s vjerom suočim se zlu

što ga Tvoja ljubav uvijek spriječi.

Ti, moj Kriste raspeti, Presveti,

obožavam Te i bez vjerske snage,

i bez ičega što daje reći

ovoj duši koja ljubi kada Te se sjeti,

kada jasno vidi krvave Ti suze drage,

da bez Tebe neće ona vrata nade prijeći.

05.10.2022. 00:15

Dan ustrajnosti

Na dan pokajnički, današnji,

dok se sjećam ljetnih avantura

za dob mladu, za rok nestašni,

pronađe me neka sjetna ura.

Stare pjesme zemlje, vremenite,

što za zabavu su služile,

postale su meni nadom bremenite,

čak i utjehu su često pružile

jer se stari čovjek nije lako dao,

nije htio sići s toga trona

kad je krao kruške, kad se zabavljao

dok je slušao sva gradska zvona.

Duša nosila ga da se raduje i pjeva,

nemir sreće bijaše mu jaka strana,

i u času kada sviće, i kad munja sijeva;

sreća bijaše mu tako nepristrana,

tako osobna i bjelosvjetska.

Nevolje su došle, pa su prolazile,

nestala je silna snaga poetska,

a druge su duše dalje odlazile.

Cvrčak taj se počeo smrzavat u samoći,

iz duše mu izlazilo sve što duša traži,

riječi Boga, pažnja, odgovori usred noći;

postao je čovjek koji srce snaži

za sve događaje koji će uslijediti,

za sve riječi što su bile Božji svati.

U Krista se ogrnuo i počeo vrijediti

više nego što je ikad mogao to znati.

04.11.2022. 17:58

Povratak Kralja

Ranojutarnje to nebo od olova

nadvija se gusto poput ćuti

što je skrivam podno borova

kao da mi srce uznesenje sluti

prije kojega se mora zbiti smak.

Isuse, dolaziš u miru velikome

poput svitajuća sunca trak

da bi propao u jadu tolikome;

da bi rekao mi srcu da ne lupa

i da se ne trese ispred Zbora

već da svoje smrtnosti okupa

Krvlju što se blaguje iz Dvora.

Sivo – plavo ozračje me sprema

za taj Dan što tako brzo stiže

dok još svjećice mi plamen drijema,

dok još hladna noć me grize.

Nije okasnila jesen, niti kiše, ni mraz,

ne kasni ni svitanje u moždanima

jer si Kriste, Kralju, odagnao sraz

moje duše među koštanima,

jer me griješ ljubavlju i plamom

kakva nema nikada za zime.

Kada uresiš si čelo onom slamom,

tada tiho ću dozivati Ti Ime:

dostojan si, Gospodaru moj,

otvoriti pečate na Svitku,

roditi i za me Križ taj svoj

kojime bih završiti bitku.

05.11.2022. 06:55

Put života

Živi Bog si meni, kraljuješ nad živima,

Jutro moga uskrsnuća, Zoro pravednika

što si ih načinio od svoga daha i od pijeska.

Prije nego što mi svane, već mi srce snagu ima,

već je pobjednička pjesma protiv zavodnika

prisutna u duši mojoj, protiv smrtna duha teška

toj dolini suza i tom svijetu nevjere, senzacija.

Nitko da bi tražio Te, nitko da bi život cijenio

nego kažu „živim, ali kakav mi je život taj

gdje mi nema sreće, ni bogatstva, samo laž je svačija?”

kao da ih nikad nisi Duhom Ti osjenio

koji daje im krštenje i novo rođenje, vječni raj.

Daj mi, Kriste, da Te dušom, tijelom hvalim,

da Ti srce moje samo za Te bije

jer si mene zamislio kao svoju dušu u svanuća

ljubavi i raja plodna u kojemu samo Tebe slavim,

blagujem Ti Krv i Tijelo, i božanstvo koje grije

vjerno stado svoje kao sinove od uskrsnuća.

Daj mi da se sva ispunim radošću, veseljem

jer si rodio me nacrtanu kako Ti si htio.

Ne daj mi da skrenem s puta živućega.

Jedini si znao moje ime i sve moje želje,

jedini si uvijek pokraj mene ovdje bio,

dao mi od svoga Srca Duha izvirućega.

05.11.2022. 20:50

Dan Ljubavi

Svijetla strana različitih rastanaka,

to u Kristu uvijek sva su nova susretanja

nakon dugih, novih, razdvojenih nastanaka;

to su istom ušću mnoga utjecanja.

Mijenjaju se ljudi, duše, srca strasna,

ali dragi ljubavnici uvijek svojoj biti pristaju;

srce uvijek jedno, isto kao loza, mlada ili kasna,

zauvijek mu zjenice za susret blistaju.

Odjeni se u odore od radosti, satkane u Žrtvi

koja održava stalne ljubavi što su, kao letve

što ih nosimo na leđima nam kao teret mrtvi,

slavni znak svih križeva kada dođu slatke žetve.

Svi su naši križevi samo jedna, Božja Muka

u kojoj se sastajemo kako nam se svidi.

Bog je uvijek ovdje, a na času umiranja nježna ruka

i u noći uskrsnuća srce ljubavnika ničeg da se stidi

zbog te sreće koja dugo čeka i sve više daje.

Ljubavnici tako žive, tako sanjaju do onog časa

kad ih svijetom ispraćaju, kad im ljubav zauvijek potraje

jer su ljubili do kraja, jer im srce za tu Slavu stasa.

09.11.2022. 06:44

Duša u Milosti

Uspješna ustrajnost put je, Majko, moj,

postojanost koja ne vidi se iz vanjštine

što je često bila progon sam i nespokoj,

a to nije pitanje nekakve vještine,

već je Milost Sina koja daždi odozgora

poput slatke padaline na mom tijelu.

Dlanovi mi brode kao podvalovlje mora,

svježi dah u duši tihoj kupa mene cijelu.

Molitva i zaziv, kao odgovor na prosidbu

Čovjeka i Boga, i tvog jedinoga Sina,

kao slatko - gorka ljubav tu se prosiplju

kakva danonoćno stiže s velikih visina.

Duša mi je topla, svijetla, ispunjena Njime

što si mi Ga predala svom snagom

kad si odabrala za me tako divno ime

što se krasi nadnaravnim blagom.

Kršćanski me naziv slavi od jedrine

u tom prostoru bez završetka.

Tu sam potpuna i čitava, a čestica cjeline

gdje se prijateljstvo dijeli poput svetka,

kao svečanost i vatromet svih boja,

kao glazba za jedinstven valcer sreće.

Zauvijek me uze da ostanem tvoja,

kao kći iz nevolja kojima se vraćat neće.

Tijelo Krista što Ga blagujem u snazi,

Krvi Jaganjčeva u kojoj si haljine bijelim,

Ti si moje ruke, moje stope i obrazi;

pratit ću Te putem cijelim,

makar kamenje je, puno trnja,

ali zato nosi moje srce u nebeske ravni.

Bijah slijepa, nesretna i krnja,

a sad sretna gledam, blažena sam kao biser slavni.

12.11.2022. 19:35

Molitva jednoga daha

Život zadržati

u jednom dahu

i ljubav zapažati

u pepelu, prahu

kao svijeće što plamte

na očigled tame.

Moždane pamte

i nisu same,

srce ih slijedi

u slatku perfekciju

što uvijek vrijedi

za svaku sekciju.

Mir zaviri u zjenu

i laki su kapci

da sad ne uvenu

trnje i lapci

što se ogledaju

na svjetlu jarkom

i kao ruže se redaju

na Križu žarkom.

Pjesma poteče,

slava za Krista

što tiho reče

da duša je čista

od krvava kaleža

s kapljama vode.

Uslijed paleža

zvijezde se rode,

a Djevica Rodilja

njeguje Kneza

sred slamnata podija

gdje razgori se veza

sa siromašićima

rumenih obraza

i svatko ih prima

jer nestaje sraza

između zemlje i raja.

Spoje se ljudi

od velika sjaja,

a zora već rudi.

I svaki dan tako,

i svake noći

tiho, polako

Isus će doći.

14.11.2022. 20:42

Blagoslov savjesti

Zla krv

koja me stavlja

u opaku žrv

da me popravlja,

ne da mira tren.

Prođe i ne,

kao ravna stijen,

da ništi sve,

sve što se gradi

trpljivo, sporo;

na trpezi gladi

da piruje skoro.

Vraća se vraća,

vrti me krugom,

hleplja se laća

jer vlada kugom.

U savjesti mjeri

nudi se Svetac

i Kralj mi vjeri

visoka leta.

Vidim Ga čista

i dobro gledam.

Na križu Mu bista

da mi se preda.

Još samo čas,

dobrote mi čest

čeznem za spas

da nestane žest,

da suza kapne

blagosti sjetne,

da tamjan hlapne

duše mi sretne.

Jedan sad pomak

i trzaj iz kruga

da rodi se Momak

zvjezdana luga

da me opere,

da me povuče.

U jaslama vjere

da slaba potuče.

17.11.2022. 11:05

Zraka Kristovoga svjetla

Prelijepe su tvoje ceste.

Kada me odvedeš

na te poljane od rosna sjaja,

kad podijeliš Isusove česte,

kad me Šatoru uvedeš,

konopi će moji postati bez kraja.

Ušatorit ću se, srce ostaviti,

prazne grudi šetat će mi gradom

kao da još uvijek bit ću ona ista.

Lako ću si čitav život popraviti,

ali pogledavat ću te, sretna, kradom

kako polažeš me Duši Krista.

Srce osluškivat ću ja svoje

da me vodi ljudima i ulicama,

sigurna ću biti i bez strepnji;

od svih parova bit ćemo mi dvoje

kao lađe punih mreža, a punim udicama;

slobodni od zala svih i prijetnji,

sasvim isto kao i pod Štitom sada.

Kosti moje oprema će moja biti

koja nikada se neće moći oskvrnuti.

Ti ćeš čekati me na kulama grada

da otareš suze što ih više neću liti,

zapaljenih svijeća koje nitko neće utrnuti.

Osjećaš li srce moje uzburkano

poput morskih valova za jaka vjetra,

to je iščekivanje mi obećanog časa

kad će šatorsko mi krilo biti potrgano

da na mene padne zraka Kristovoga svjetla

što će odvesti me do posljednja spasa.

19.11.2022. 21:45

Odlično vino

Uzmi moj plamičak

i pridruži me u spoj

gdje još bukti živi bitak,

ove duše blažen soj,

na tom pijesku, vrelom

kao da je sunca žar

spustio se kuglom cijelom

s ljepše strane nego gar;

jer od ognja, tako masivna,

postoji taj oblak čađi

koji guta srca pasivna.

Ne daj prići ovoj lađi

strancu ili izdajniku,

vilenjacima iz gustih šuma

koji imitiraju Ti sliku,

čovjeka miline, bistra uma.

Potom svoju otvorenu dušu

svu usmjeri putem sna

u kojemu ostvarenja pušu,

čak i ako prilika je zla.

Pričat ću Ti onu prispodobu

gdje iz Krvi voda vrije,

a iz vode osvježenje robu

da od odličnoga vina pije.

Priđi nam sa smiješkom,

vrlo tiho, raširenih ruku,

kao srce sakriveno pijeskom

što je uzvitlao slavnu Muku

da nam bude to na spas.

Progovori tada, Kriste Kralju,

je li blizu onaj obećani čas

koji privodi nas rodnom kraju.

23.11.2022. 23:50

Duša i Božić

Duše neke dobar sporazum

dođe u tom duhu

s Božićem na slami.

Ona čuje svaki šum,

treptaj srca bliže uhu,

uzvišeni u njoj gore plami.

Okrunjena svetim ugođajem

što ga Dijete nosi,

milošću je ispunjena,

bjelosvjetskim događajem

koji ljubavlju nas sve orosi.

Tad prosvijetli kruna njena.

Tada um joj progovori

da je ovdje nadnaravno,

da se nastanio u njoj Bog.

Oko duše narod gori,

mada mnogi hode nenaravno,

mada tu je svet, božanski log.

To si Ti, moj Spasitelju,

sav taj vjerni puk,

hrabrost povjerenja.

Tvoje Tijelo, Prijatelju,

šalje kao napet luk

strijele duhovnoga osvježenja.

Slavna Dušo duše moje,

Ti mi okrepu natoči svoju

za taj štur zemaljski hod

gdje je trag od krvi Tvoje

koja pere haljine u bijelu boju

da Ti budem sveti rod.

30.11.2022. 11:01

Službenica Gospodnja

Ruke, umorne od sjaja,

bolna koljena su klecava,

srce nahranjeno kruhom raja,

duša od miline jecava.

Zvjezdana je kruna oko čela

čak i svjetlo dana zasjenila,

a u dvoru milosrdnih, dobrih djela

prostodušnost pažnju plijenila.

Tada padne nježna riječ

Marije i Majke svake duše,

sviju svetih koji slave sveč,

da se okorjela srca sruše.

Tko god može, večerima priđe,

čitav prostor ispred nje popuni

narod žena kojima se usne stide

i puk sinova što kamen taj izruni.

„Da”, reče Bogu onaj „Da”

jer je Bezgrešna i sveta,

i dođe nam Bog i Mesija

radi spasa ova čitavoga svijeta.

A Svevišnji gleda kao Dijete

pa se smiješi svome puku

kao da su spale halje svete,

preobražen pruža svoju Muku.

I svatko Ga poznaje

u tom času sklada,

a sve tajne doznaje

kada kaže Bogu: „Da, da!”.

08.12.2022. 14:40

Korita sreće

Puno si učinio i mnogo mi dao,

Vitezu mi neprekidna spasa

što se proteže u nedoglede.

Ne može mi ništa tko je zao,

duša kipti, neprekidno stasa,

blagoslivljam i sve svoje povrede.

Ne mogu se nikad nabrojati

darovi i plime, radosnice kapi

koje teku koritima sreće.

Ne bih prestati sad nastojati

udisati miomiris koji hlapi

prema srcu koje postaje sve veće.

Duša mi se proteže dubini,

neiscrpnom blagu Presvetoga Duha,

u spirali koja okreće na svjetlo.

Radosno sam dijete u pličini

koje, mada gluho, uvijek ima sluha

za tu ljubav što se ogleda i s vjetrom.

Vatrene si priredio scene

što mi umom prolijeću do neba,

Tvoj mi govor oduzima riječi.

Ti si, Kriste, izabrao mene,

znao si što Tvojoj službenici treba

i to izabranje stihove mi liječi.

Još sam veća neznalica nego ikada,

ali Ti Maestro si za ljudska srca.

Štite doma moga, postojana Stijeno,

znam da nećeš otići od mene nikada.

Duša sva od ljubavi te Tvoje grca,

već u raju bit će novo tijelo njeno.

11.12.2022. 20:29

Obećanje

Svake noći Krist me budi, slavni na daleko Bog,

kad nada mnom kao Mlado sunce sine,

a snijeg bliješti, poput milovanja svet i strog,

prinosi mi srce na naš Oltar domovine.

Svakog dana krećem kao da je prvi put

u to novo jutro, obećano puku mom,

a naš grad se privija uz Majčin skut

gdje se slavi isto obećanje za naš dom.

Velike su, snažne, Božje riječi pale

onih strašnih dana kad se vijorio rat

iznad čeljadi što nisu grube kletve znale

pa su spoznale da stigao je i taj sat

kad se nevinost udruži sa slobodom.

Bljesnule su zvijezde, silno guste,

okrunile pobjedničkim plodom

naše duše, naše suze puste.

I ružarij oko svaka srca stoljetni je rad

ove zemlje, njenih sinova i kćeri.

To se zbiva vjekovima, isto kao sad,

kada na nas idu pitome i divlje zvijeri.

Pošteno se živi, pošteno se bori

svako ime pod tim kamenom i blatom

koje rodi se da ovoj domovini gori

radi Krista čije obećanje podari ga zlatom

kakva nigdje drugdje ne može se naći.

Slabih srdaca u jakoj ljubavi i nadi,

pun će vjere ovaj narod bilo kamo zaći

da u Bogu snove i svoj dom izgradi.

Svake noći Krist me prati, na daleko slavni Bog,

kad nada mnom kao Mlado sunce sine,

a Duh bliješti, poput milovanja svet i strog

da prikaže zahvalnicu na Oltaru Domovine.

12.12.2022. 05:15

Punina mjere Kristove

Čekala sam vrijeme kratko

kad se koledari preoblače,

kada zvoncaju i viču;

kad se kvasa brašno glatko

i kada se zvijezde brzo naoblače,

kada djeca od radosti kliču.

Mjesečina kratila je dane,

a sada se snijeg pojavi

kao znak za kalendare

kada mora biti vode slane

da se ime sveto, buduće ispravi,

da se počasti podare.

Blijedo svjetlo i dan tmine.

Prestat će mi skoro ugođaja

što ga uživam za sada.

I kada ta svečanost mi mine,

sjetit ću se srčanoga porođaja

mlada Boga ova grada.

Nije donio mi sa nebesa stvari,

nije donio mi izvanrednu klimu,

a niti obitelj nije časkom dao

već je pripazio da mi srce ne pokvari,

da izvrši obećanja, da obnovi rimu,

sve u tonu da mi ništa nije žao.

Bez Njega ta ugođaja ne bi bilo,

davno stvorio je običaje puka

da to svoje proslave krštenje

kad je sišao u Marijino krilo,

kad Ga vodila je Oca nebeskoga ruka,

dobra volja, milost, oproštenje.

Hvala svima koji su me kleli

Imenom od zlata i od svile

mjesto da me Istinom pogube.

Hvala svima što su sijali i želi

da bi svečanosti tople bile,

hvala svima što me istinito ljube.

Poganske su moje usne bile,

ali srce otvoreno čežnjom,

poput grotla ispod leda vruće.

Kad prepozna svoje drage, svoje mile,

to su oni s istom težnjom

da od Krista steknu uskrsnuće,

tada otvara se obraćenje svakom.

To je ono kada duša gleda vjerom,

koja oduvijek je žedna nektara i vina

i da može biti mlada, činiti se lakom,

vidi Oca što uzvraća obilatom mjerom,

a sve preko Marije i nebeskoga Sina.

19.12.2022. 17:05

Dlanovi nevine snage

Evo, nadilazim

što su mi dali,

Jaslama prilazim

gdje snovi su pali

o vječnome sudu

nad mojim jadom,

da proljeća budu,

da ne sanjam kradom.

Iz prošlosti stižem,

pa iz početka

sandale Ti dosižem

radi poretka.

Nije ni bitna

želja moja,

na rubu svitka

volja je Tvoja.

Pokaži još stazu

protiv zapreka

i svoju oazu

gdje izvire rijeka

koja pokrštava

i loše misli

moje poništava,

da grijesi bi prišli

do Tvojih dlanova

nevine snage,

do Tvojih planova

za vjerne i drage.

Sluga beskoristan

pomno Te sluša,

očekuje stan,

a pustinjska suša

prevladava često.

Činim premalo,

prazno mi mjesto

gdje srce je stalo.

Sve je to kušnja,

Bogu hvala,

teška i sušna

k'o prazna uvala.

Nauči me ovo,

pokaži mi sve,

nauči me ono,

ostvaruj mi sne;

to proći neće

u srcu mome,

u svijesti sreće,

u hramu Tvome.

Plod se vraća

iz prošlosti davne

i noć je kraća,

a staze mi ravne.

Ti si me, Kriste,

oslobodio sad,

u kosti iste

donio sklad.

Sačuvaj, zadrži

u tome me času,

dođi do srži

općemu spasu,

za Tobom hodim

kako znam,

i sve duše vodim

kao kroz san.

I nije raj

onome tko ljubi,

ali jadan je zmaj

kad se izgubi.

21.12.2022. 19:52

Obnovitelj svijeta

Odavno Te, Kriste, za ljubav ne prosim

jer Ti me uze i dade mi veliki mir

što ga uvijek i na dnu srca nosim,

jer poznam si ime kroz vječni pir.

I novo mi ruho još netaknuto stoji

na najboljem putu da ga odjenem,

i duša mi slatke godine broji

u ovom svijetu dok ne uvenem,

dok ne postanem još malo zrela

za novi život i čovjeka nova.

Samo sam to Te molila, htjela:

kraljevstvo Tvoje za vremena ova.

Dio sam zbora, čestica zlatna

i Tebi vrijedna više no prije

jer Ti si oduvijek sa svoga platna

dozivao ono što prijetvorno nije;

Ti srce mi stavi u svetinje svoje.

Sad iznova gledam na noći davne,

na tamu i svjetlo što crne je boje,

podloga sveta za puteve ravne.

Židovski Kralju, Ti, Bože silni,

Ti svijetliš zemljom za puk taj umoran,

obnavljaš vjeru i glas Tvoj umilni

redovno doziva, kao ljubav uporan,

I opet, iznova, za mene se rodi

da vodiš me dalje na skrivenoj cesti,

da vidim Ti stope što ih pohodi

narod i svaki tko nema što jesti.

Hrano neprocjenjiva, duhovno piće,

dopusti mi hvalu svih poetesa

i svetoga puka što dijeli to iće,

čudesne čestice Tvojih nebesa.

25.12.2022. 06:05

USKOČICA

Priredi mi jedrenjake,

a ja ću stići na splavi

kada vjetrove jake

bonaca tiho smlavi.

Ugledat ćeš me u kanalu,

na vrijeme i s visoka.

Pripravi večeru malu

i srebrni mač iz toka.

Srebrninu nosim sobom

u svitanje zdravog uma,

s poštenom razdiobom

i s malo dobroga ruma.

05.12.2012.

Milosti puna

Znam da ćeš me braniti,

čekati me, moliti za mene

Sina svoga, Krista.

Nećeš nikad prestati me hraniti,

niti kada duša mi uvene,

poput svijeće koja sada blista

i odražava se na mom licu.

Nekada si bila dobar znak,

a sada si draga odvjetnica.

Prva ti mi dade rajsku skicu

što me vukla kao stari vlak,

a sad si mi glavna odrednica.

Kad su sumnje postojale teške,

nisi dopustila da se smetem

i u razum si se čvrsto pouzdala,

dobacivala si majčinske mi smiješke

kakvi često u toj ljubavi polete.

Ti si slatko moju dušu pronicala.

Marijo, o, Marijo, tihe vode si dubina

kojoj nema dna do Boga slavna;

utjeha si velika očeva i majki,

vječna ti si Djevica ljubljenoga Sina.

Tebe pamti, tebe zove duša zaboravna,

divnija si meni od bezbrojnih bajki.

Ali strašna, ogromna ti snaga

što je prosipaš po stazi poput cvijeća

gdje dječaci mogu trčati i bosi.

Tako ponizna i vjernicima blaga,

ti si u mom svijetu putokaz i sreća,

Duh te Sveti milostima rosi.

30.12.2022. 19:07

Cesta vječnosti

Na posljednjoj stranici godine stare

koja proteče lijepa i strašna,

kao i sve duge dobi u življenju puta

kojim se putuje strujama omare,

a ona je opet bila sva izdašna,

primiče se duša katarzama rajskih skuta.

Ostavlja bogatu baštinu iza sebe

da svjetla sva njena drugima blješću,

da može se vjera penjati dalje.

Za povrat na staro nema potrebe,

osim u prilici da zemljani plješću

jer odlaze tamo gdje duša ih šalje.

Zatvaram knjigu, ispisanu do pola,

postajem netko koga već slutim

u naručju srca što stane za tren.

Kao da peče me Istina gola

ili to božansku vatru ćutim,

a znam da sam duši sasvim njen.

Hoću li biti mlado il' starež?

Naporni poslovi već su mi znani,

sve se uvježbalo već odavno.

Zaboravljam zemlju i njenu palež,

oko mene su stupovi, tvrdi i slani,

a preda mnom Isus moj svijetli slavno.

Poznajem Njega samo po ranama

koje su bile i dio mog sna;

i Žena me, Djeva, nježno povija,

okolo mene njezina marama

koja me štiti od vlastita zla.

Cesta se vječnosti meni odvija.

21.12.2022. 14:41

Papreni kalež vjere

Sasvim pogrešne su moje pretpostavke

kada večeri ostare zimi,

kad se bdije duboko u noć.

Nebo kad postavi svoje alke,

kad u sebe zvijezde primi,

tada zna se kolika mu moć,

tada nestane sve osim tame.

Duša nađe kao da se odmetnula,

kao da ni sanjala tad nije

kad je tragala do ljubavi i nade same

pa je lako sebe zametnula,

grešna kako nije bila prije.

Iz daljina dozivaju ljudi,

razne ptice, vuci, hijene, sove

i sva zamrznuta noćna bića.

Vilenjaci kolo vode kao ludi,

svaka vila svoga brata zove,

nudeći mu ukradena pića.

Tmina traži srce da ga slomi

i sva dnevna čudovišta love,

vještice se spremaju za pir.

Dvije molitve to sve u času zgrome,

potom naviru i neke nove

i za dušu nebo šalje mir.

Mjesečino, ti zablistaj sada

poput svjetla iznad voda,

poput spoznaje u moždanima

i u srcu da se budi veća nada

kao što i panj izrodi mlada goda;

pjevaj pjesmu svima odanima.

Pripovijedaj povijest svjetlila u svijetu,

historiju ta krštenja vatrenoga

što ga šalje svećenik od Krista.

I ponudi kalež vjere u svom letu

da ga ispije i paprenoga

ova duša koja vapi biti čista.

03.01.2023. 23:07

Prag Obećane zemlje

Sad sam stala na taj prag,

vraćat se ne mogu svojom silom,

ma koliko kad bi povrat bio drag.

Ti me vučeš svojom dušom milom.

Nova zemljo krotkih ljudi,

osvojena već i sada ti si

jer po tlu ti prijevara ne bludi,

jer bez bijelih oprava ti nisi.

Već je predala se duša, duh i čovječansko

Bogu dragom i nebesima Mu što ih ljubim.

Moja zemlja zove Ime to božansko,

mada trpkim tijelom i životom grubim.

Rekli bismo, drugo ništa više nema.

Samo kraljevstvo je Krista stvarno,

istinito poput rana što mi ih priprema,

biti mog identiteta sasvim podudarno.

Slijedi tajni susret u bolima svijeta,

ratovima tijela, bolestima stare dobi.

Rano teška Isusova, Krvi sveta,

srećemo se gdje su nestali svi grobi.

Za sve ljude Tvoje rane gore,

miluju me kao nježna zipka.

Ne znam kakve su mi odore,

u nutrini sve je kao svile čipka.

Čekat ću Te, Kriste, i Tvoj sud

jer ćeš podići ta zapretena krila

što ih čvrsto namještam u grud

da bi plaća moja slađa bila.

08.01.2023. 22:42

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Bezgrešna

Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,

kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,

gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,

ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.

Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.

Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,

nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,

ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila

srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.

Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06

Piće života

Čeznem za danima gladi,

makar tijelo ne dopušta,

i banalnosti me lude muče.

Kao zarobljenu drže mene jadi,

a nebo se tmasto spušta

pa me gore k sebi vuče.

Odakle mi snaga da Te ljubim

svakom silom duha pusta?

Zašto moja nada šuti?

Zar da poznajem Te samo umom grubim?

Jučer bila mi je ta praznina gusta,

bijahu mi nadahnuti vremeniti puti.

Organizam, zdravlje bogovi su sada,

duša stenje pod pritiskom suhoće,

molitva mi Duhom Svetim zasoljena

kao rijeka koja sama nema hlada,

kao struja vode bez mirnoće.

Moja srž je sasvim razgoljena.

Razotkrivena je potreba za Tvojim vinom,

za svježinom krvotoka Tvoga,

jedino mi Piće, Kriste, Bože moj.

Oče naš, koji si sa svojim Sinom,

koji daješ mome srcu sebe, Boga,

daj da odmah uđem u taj program Tvoj

jer si moja žeđ i moje utaženje,

jer ovakva ne mogu ni mrijeti,

niti životnost mi nije plod.

Ti probudi moje posvećenje,

samo s Tobom hoću sijati i žeti,

makar nikad nije tako važan ovaj brod.

12.01.2023. 19:36

Slavna baština

Prazne duše, ali srca medna

hvalim Tebe, Kriste, jedinoga

da sam ljubavi Ti vrijedna,

Tvog života nevinoga.

Da sam lahor, povjetarac,

da sam vatra naložena

što bi razbuktala svaki žmarac,

ipak ostala bih Tebi zadužena.

Da sam sjeme nepozvano,

da sam zemlja suha, blaga

i da zlo mi nije strano,

ostala bih Tebi krošnja draga.

Da sam nježna, slabija od klasa

što je netom nikao u sjeni

i da sam divota rajska krasa,

Ti bi opet stvarao po meni.

I da sam Ti siromašak,

vječni tragač istine i sklada,

da mi glas je kao dašak,

Ti bi dao da me milosrđe svlada.

Slavim Te jer Tvoja sam svojina,

a Ti baština si moja slavna.

Kad obuzima me životna milina,

Ti si meni izvor, voda davna.

Ti si tihi dah u mome tijelu,

a ja riječi neklesanih, grubih.

Ti mi uze sve u svakom dijelu,

više ne znam gdje se u Tebe zaljubih.

16.01.2023. 22:59

Rajski vrt

Napuštam Te povremeno, kratko
kao djetešce bez vjere zrele,
kao mati koja za boljitkom traga
pa ostavlja svoje gnijezdo slatko
da bi ruke njene život prele
mjesto da izmoli uslišanja blaga.

Smjesta Ti se vraćam pokajnički
kad me opomeneš vrlo hitro,
ne puštaš me više Ti iz srca svoga 
da ne budem narod očajnički
već da pjevam slavu citrom
spasu svome, domovini Oca moga.

Pa kad bih i poželjela nešto više
od obična kruha ili slaba vina,
znala bih da toga vani nema
i da pašnjake mi Tvoja ljubav briše
što su suhi kao izgažena trina,
kao pustoš razorena, nijema.

Samo jedan pašnjak imam i oazu
sred te pustinje na cijelom svijetu,
samo Tvoje Vino i česticu Kruha
što me vode rajskom krajobrazu
gdje nalazim ljubav Tvoju svetu,
pijem žive riječi Tvoga Duha.

Ne daj meni iz tog raja izlaziti
u kojemu slobodna sam duša
koja nema ništa, samo mir,
a kada me šalješ pašnjak nalaziti,
tijelo moje neka Te posluša,
neka nađe pića Tvoga vir.

‎26. ‎siječnja ‎2019. 06:31:04

Mjesečeva ogrlica

Dostigla me opet noć i tama,

i tišina što se prostire u sluhu.

Dolazi mi Ljubav, ali nije sama,

jedva čekala sam da mi priđe uhu.

Tanane joj strune, ogrlica još od mjesečine

koja gradi zvijezde u velikom stanu.

Pogostila bih je, ali nemam čime,

nosim samo nadu, molitvu na dlanu.

I to Ljubavi je dosta da me svu zagrije

i da poslije me zapali kao šibu plamenicu,

kao svijeću kojoj mjesečina još se smije;

ne zna nitko da joj grlim svaku znamenicu

i, ta kako ne bih njoj se noćas radovala.

Puno dana zemlja moja, ovaj grad što trubi,

čekala je da ta ista Ljubav, kojoj svaka hvala,

nađe načina mi prići, a ne reći mi da ljubi.

Jer, što bi tada bilo, sve bi nestalo za tren

kao da bi misiju si ispunila cijelu.

Strah me, uvijek zatreperim, dodir njen

podsjeća me da odjenem odoru si bijelu.

Nisam dostojna za nebo, ništa značajno, ni novo,

al' ovako uvijek iznova se rodim.

Kao s krilima od anđela dočekujem sad slavlje ovo

pa i svjetlila sva sjajna s mirom ja pohodim

pa da mi uzvrati svako svjetlo, svaki sjaj,

da otvori sebe, nekako iznutra.

Znatiželjna moja duša tada nema kraj,

nema straha već ja plamtim sve do jutra.

25.01.2023. 21:25

 

Nebeska ljepota tuge

Sada sa mnom se rasplači,

tuguj sa mnom, Utjeho mi stalna.

Samo Ti znaš koliko mi znači

pogled iz daljine, ljubav moja kalna,

poslije Tebe, najsvjetlija staza

kojom zauvijek se radujemo.

Vjetar baca mi u lice pahuljice mraza,

daj da s njima, Kriste, tugujemo.

Tugu nitko nikad ne doziva,

ona samo dođe, iznenada srce stegne.

Protiv svake nade, nada joj se odaziva;

nada nikada u postelju ne legne,

dovijeka je na tom bijelom svijetu,

ali dovijeka je tuga sad izrasla

koja najljepša je latica na cvijetu

i tako je, duboka i lijepa, k meni zašla.

Slatka žrtva, dragovoljna, nosi snagu

i pod Križem usamljena čeka

obećanu radost, vječnu radost blagu,

od Pastira moga ta ramena meka.

Podiže me, kao da sam zalutalo janje,

iz dubina koje poznaješ mi, Bože.

Još mi daješ dragocjeno znanje

da se moje srce tako rastužiti može.

Kao da sam izgubila ognjište svog doma

koji sad je leden i prazno odzvanja.

Slavit ću te žarko, i tužna, i troma,

što si otkrio mi te dubine moga stanja.

Tugo ti bez suza, kako možeš biti

tako sjajna, predivna i krasna?

Samo ti pred Križem smiješ krvi liti

pokraj Boga pravednoga, časna.

27.01.2023. 17:31

Misija malenih

Mala grupa vjernih

požurila čuti

Božju riječ,

lica bijelih, ruku smjernih,

siromašnih skuti,

duša kao mliječ.

Čuje se pjevanje,

bojažljivo i tiho,

srca usponom sad hode.

Kristovo poslanje

put je njihov,

jedina je staza do slobode.

Pred njima je svećenik.

Jednoglasno Boga mole,

večera će završiti časno,

prava gozba malenih.

Mnogi ovdje druge vole,

rukuju se strasno.

Tada dođe Podizanje

Velikoga Svećenika,

Jaganjca što liječi.

To za ljubav tu je poticanje

što je dade za svog učenika

da ga uči sve o Riječi

slušanjem i razgovorom,

molitvom i blagovanjem.

Suze zahvalnice teku

jer se srca krune lovorom,

odricanjem, gladovanjem;

jer ih grijesi svijeta peku.

28.01.2023. 18:57

Poziv na svetost

Tražim sveto ime, tražim bolje

gdje sam poniznošću razotkrila spas

i na kušnjama mi dobre volje

padam kao pokošeni klas.

Možda previše je tih skrupula,

možda blaža prema duši čeznem biti,

ali strah me je građanštine i bula,

i da ću se opet grdno prevariti.

Posluh mora postojati, bez okvira,

poniznost mi zlatan rudnik plitak;

ali nije moje naći se sred divlja vira

nego Božji Duh mi predočuje Svitak.

Nije moje naći pravi taj trenutak

jer kad hoću, ne mogu tad ništa.

A kad Isus me pozove na svoj vrutak,

eto sveta moga duha na stazama poprišta

kako se dvoumi, kako ne zna, ali kako hiti

po toj zapovijedi stradavati ako hoće sila ta

da ja budem to što moram biti

i da duša čini što se mora, mada malo zna.

I ni manje nisam grešna, niti više,

Bog ne bira po vanjštini svoje službenice.

Zato srce traži svoje ime, tiho, tiše,

zato tražim svoje srce gdje su svetinjice.

A samo je jedna Prva, jedna Majka to je,

dokaz Krista u velikom svijetu,

ispunjena milostima koje se ne broje.

U crnini Sionka je mome vjerskom sjetu.

Tamo mi je blago, i srce bih mogla tu pronaći

pa da uzmognem se boljom osloviti.

Kriste dragi, milosrdni Oče, da Ti dušu mi pomaći,

da mi srce ona može svetim osoviti.

30.01.2023. 20:32

Stari slijepac

Vidio sam, progledao prvi puta,
ali nisam znao ništa osim toga;
kao da mi tijelo na tom svijetu pluta,
slutio sam da sam sreo Boga.

Do Siloe kupališta kad sam jurnuo,
zatvorenih kapaka i sav u glibu,
shvatio sam da još nisam umro
jer su drugi čudili se mome vidu.

Slijepac bijah od rođenja;
što sam znao dugo što je svijet?
Eto, znadoh mnoga priviđenja,
sluh mi bio sasvim razapet.

Gonili me van iz Grada,
spopade ih strašan strah,
a probudi se moja nada:
poznat mi je bio onaj dah

i sav onaj titraj glasa Njegova.
Prišao je, vidjeh prve rajske oči,
pratilo Ga bezbroj stjegova,
moje srce mi u grlo skoči.

Taj je, Prorok moj i Lječitelj;
poznadoh Ga kad pristupi,
najveći u svemu Tješitelj.
Krvca moja u čelo me lupi.

"Vjeruješ li?", upita me istim tonom
kojime sam čuo da me traži;
ja Mu rekoh dugim poklonom
i osjetih da me snaži.

Ničice sam pao, govoreći: "Vjerujem,
što bi drugo mom životu bilo?
Vjerujem Ti, samo Tebe sljedujem,
sve je drugo samo mi se snilo".
26.03.2017. 18:06

Nebeski spoj

Hvala, Kriste, za sve križeve moje,

hvala i za one drugih ljudi

jer bez križeva nam nema posvećenja.

Naum Tvoj i Tvoje srce svaki život kroje,

nekome je kraj, drugom prva zora rudi,

ali svatko stigne k točki otrežnjenja.

Blagoslovljen tko u ime Boga dolazi,

to je istina nad stvarnostima,

a svi proživljavaju ih teško ili teže.

Svaka duša svoju stvarnost prolazi,

gleda život nekim stalnostima.

Neki gledaju u Tebe, neki stalno bježe.

Milost spašava nas, a ne naša djela,

Tvoja ljubav stvaralačka cvate,

kao kiša padne cijelom ljudskom rodu.

Bio dobar ili zao, čovjek daje udjela

molitvama što ih križevi svi prate

dok iz ljubavi on daje doprinose plodu.

Tko se kvači Tebe kao Trsa loza,

uvijek je na velikom dobitku

i donosi dobru stvarnost.

Koji takva spoja nema, život mu je groza,

ali propada u zlom probitku,

nikad nema svu nebesku čarnost.

Hvala Ti za križ, i za nevolje Ti hvala.

Gdje bih bila bez te kobi, tvrda,

da mi nisi tovario breme,

da mi Majka Tvoja nije stvarnost dala

kad sam izmolila da me slome brda,

kad sam našla sasvim novo sjeme?

09.02.2023. 22:17

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Srce noći

Hvala Ti što me čuvaš, moj Isuse,

tako postojano Ti u srcu mome stanuješ.

Grešnik sam i kada vjerujem Ti sve,

ali Ti se meni kao dijete uvijek raduješ.

Neopisive su Tvoje ceste, staze bliske,

nevjericom puniš neprekidno život moj.

Otvaraš mi dušu, uske prolaze i niske,

da do mene stigne svaki pogled Tvoj.

Kakvom si me samo strpljivošću čekao

svih tih godina, prekrivenih velom;

kao najdraže Ti blago konačno me stekao

da se odazovem radi mira mom životu cijelom.

U svim mojim grijesima i rascjepima,

Ti mi se podlažeš poput čvrsta mosta;

i provalije mi puniš gustim nasipima

da ozdravi duh mi što osjetljiv posta

svakom pozivu i svakoj Tvojoj riječi.

Izobiljem samo jednog Tvoga slavna slova

hraniš mene najfinijom mednom mliječi

i obasipaš me obećanjem slatkih okova.

Samo Ti, Gospodine, poznaš srca ljudi,

samo Ti nas učiš ljubavi, razboritosti.

Samo poziv Tvoj nas zauvijek probudi,

i uskrisuje nam dušu, pamet i sve kosti.

Sve si staze mi uredio za sreću i za okrepu,

milošću me uzeo na nebo kao narod svoj.

Dao si mi izobilje razna blaga, zemlju lijepu,

opojnoga pića, vode žive, samog sebe, Bože moj!

21.02.2023. 01:21

Svadbeni pir

U nutrini tiho pjeva

anđeo iz neba plava,

žive vode mi nalijeva,

a iznutra suklja lava.

Neće probiti ni trunak sreće,

tako nježne, osjetljive.

Samo plamti i na usne slijeće,

opore, dosjetljive.

Riječ je njena, zaborava nema,

ponavlja mi sve refrene.

S dušom puni se fonema,

kao latica što nikada ne vene.

Zidovi i staklo blago zvone,

zvuk se uspinje do vrha

pa se spusti, lako klone,

uzgred proizvodi dašak srha.

Sve je Božji hram i glas,

zvukovi su nadnaravni

kao kakav neviđeni kras,

neponovljivi i tako davni.

Hvalu podaj Bogu dragom,

u tebi je, dušo, Kristov mir.

Raduj Mu se punom snagom

kao ponor, kao oganj, kao vir

da se ljubav sva razbudi

kao krila proljetnih leptira.

Posljednja ti zora rudi

prije svadbenoga pira.

23.02.2023. 03:05

Srce na Križu

Tko je dužan proplakati

kad niz čelo Krv se poti?

Tko je dužan toga obasjati

istinitim svjetlom tko se kroti?

Tko se zakonitom Pravdom steže

ova naraštaja lakovjerna?

Tko sa svoga tijela ropstvo reže?

Tko je Bogu duša smjerna?

Tko se daje cjeloživotnome toku

radi Krista – Čovjeka i Duha?

Tko sačuva suze u svom oku?

Tko da traži Boga – Kruha?

Tko je Kralja netom napipao

i dodirnuo Mu od haljina rub?

Tko je zbog Njega zaridao?

I tko nije prema Kristu grub?

Svete staze teške li su, mučne

svakome tko ne zna dobra zbora,

niti po sebi da ravna glase zvučne

što poteku dušom odozgora.

Srce na tom Križu, kamo teče?

Da li bregovima ili šumama?

Ili naše staze siječe?

Nema kamo, nego k nama.

23.02.2023. 19:56

Krvavo sjeme

Hvaljen budi, Bože moj,

što me istrgnu odavno

iz ta lanca kojem uvijek

bijah suvišan ja spoj.

Tu, na srcu, Ime Ti je slavno,

a unutra blagi lijek.

Hvala, Majko naša i od Krista,

i od Boga, i od siromaha

koji nemoćan te prosi.

Svakog dana molba ista,

uzmi za me ti od moga daha

pa ga u nebesa nosi.

Jedva čekam često

hoću li Te, Kriste, zadobiti

da Ti budem miljenica,

bar za jedno mjesto

koje će me zarobiti

pokraj Tvoga voljenoga Lica.

Već me sada držiš,

već me tješiš

svom božanskom snagom.

I znam da me pržiš

da još brže me odriješiš

Milošću Ti blagom.

Znam da dolaziš na vrijeme

i strpljenje moje gradiš

kao dio svoga tijela

od kojega krvavo je sjeme.

Da zapjevam, Ti ga sadiš,

da se vratim potpuna i cijela.

16.03.2023. 13:12

Oklopi pravednosti

Tvoja ljubav mene budi,

Tvoja pažnja oduševljava,

Prvi si od svih nas, ljudi,

Tvoja Milost ne jenjava.

U svojim oklopima

čekam zrake sunca

kao što i orlovima

narod samo bunca.

Ipak, i to može ako treba,

gledat ću u Tvoje riječi

koje pritječu mi s neba;

nitko ne zna koliko me liječi.

Da se uz Tebe privinem,

da se za Te, Kriste, ja prilijepim

pa da jače sinem

i da se posvetim

tragovima Krvi i te vode

što me svu opere poput mora

dok mi lađe sporo brode,

al' na vrijeme dotiču se Dvora.

Sveta Majko, Čistilište, Raju,

srcu mi iščupajte sve zazive moje

jer je zapela mi snaga kraju

pa se uspomene roje

kao da je smak na svijetu.

Da ne padam, da ne lomim

svoja koplja, strelice u letu

nego da se Bogu svom poklonim.

17.03.2023. 10:55

Dani suza

Pjesma srcem je zavladala

s molitvama, punim suza,

kada zemlja još je propadala

u neznanstvu svojih uza.

I probudio se mrtav san,

stiglo proljeće je svijetu,

osvanulo kao dobar dan,

kao rosa mladom cvijetu.

Marija je duša naša

kao Majka vječne sreće,

suza radosnica kao plodna paša

koja daje Isusovo cvijeće

da se svaki čovjek spasi,

priroda i svemir tamni

u kojem su vedri glasi,

globus plodni i zamamni.

Tako opći potop nasta

za sve Marijine žrtve,

suza Boga, paklenasta,

da uskrisi kosti mrtve,

da opere nakupljeni prah

što je zemlju prosipao,

oduzeo svima Božji dah,

a onda se poput suza osipao.

Suzo Marijina, plodonosna, lijepa

kao davna svjetska uspomena,

ti ozdravi pozemljara slijepa,

donese nam Svjetla raznesena.

25.03.2023. 07:03

Rijeka Milosti

Kišni dani moga doma

protekoše kao topla rijeka

koja teče preko bolna loma

u mom tijelu što nestrpljivo je čeka.

Kao rana hodam po svom gradu

i susrećem prijatelje drage,

anđele nebeske i sveticu mladu

koja ima srce, oči blage.

Nekako se spoznajemo, ona mene ljubi

kao rajski melem i duša se topi

od miline koju svetica obrubi

da mi ranu moju u sebe potopi.

Više nisam tako sama kao prije;

ona ostala je sasvim ista,

ali nova žena kakva nikad bila nije

jer joj predala se Milost čista.

To je Majka koja milosti je puna;

uvijek zove, uvijek daje svoga lijeka

i laka joj rana kao rajska kruna,

i Milost joj teče poput meda ili mlijeka.

Njeno piće, a od sebe ga daje,

opojno je za sve dvojbe, za sve boli.

Zaručnica Duha, ona ta je

i nju Isusova Crkva moli

jer ju svu dariva čak i kada gubi,

jer je hrani krepčinom od Boga

koji stvara rane i dok duše ljubi

da ih ona liječi rijekom Sina svoga.

25.03.2023. 17:53

Ruža iz kamena

Stigla zima na moja ramena,

vlažna i mlačna, a tako ledena.

Dobra klima nebeska sjemena,

pod zemljinom korom tako medena.

Pogledaj, Gospode, jubileje

koje slavimo zajedno Ti i ja.

Miriše cvijeće rajske aleje,

sunce Pravde u srcu mi sja.

Prazne mi ruke i košare pune

i još ću dati života blaga

kad zemlja moje koštice pljune

gore i dolje, sprijeda i straga.

Za Tebe činim i Pisma sričem,

a Ti si za mene najveći Bog,

i još se krećem, i još se mičem

sve dok ne stignemo u Tvoj log.

Puno je radnika za žetvu Tvoju,

vinogradi bliješte od vjernosti snažne.

Jedna je praćka dosta u boju,

ratnici slavni sred rasprave važne.

Uvijek Te slavim, Boga svog,

i opet ću prići onoga Dana,

klecnuti ispred skuta Tvog

da zaiskri ljubav s mojega dlana.

Hvala Ti, Kriste, za ružu iz kamena,

ona je simbol ljubavi naše.

Ne skidaj zimu s mojega ramena

jer vršim Ti volju s te bogate ispaše.

29.03.2023. 11:27

Kad prestane nada

Dio Tebe, Kriste, ova Lađa srasla

s mojim srcem cijelim,

njena jedra širom rasla

da ih svuda sad podijelim.

Dio mene, ovaj svijet će mrijeti

kada pred Tobom se ja ostvarim

da mi k Nebu duša leti,

da se na tom letu sva ozarim.

Dio nas, ovi ljudi što ne brinu

neka srcima se kao lanac spoje

pa nek nebeske im zvijezde skinu

bliže k Tvojoj ljubavi te ruke moje.

Duša samo Bogu predaje se,

samo zato nju Ti nama stvori.

Kao jedno biće ona ne daje se

već sa svima Ti o ljubavi nek zbori.

I kad umrem, Tvoj sam puk,

i Općinstvo svetih doziva već sada.

Tu, na crnoj zemlji kad zavlada muk,

rodit će se Život, a prestati nada.

05.04.2023. 12:00

Jaganjčev dar

Bijele haljine na Križu

koji natopljen je krvlju Svetca,

Svećenika, prvoga u nizu

koji živi beskonačna ljeta.

Doziva me u svoj rajski stan

i u svoju Crkvu, Srce svoje krasno

jer Mu svi od reda stanemo na dlan,

svi smo zamišljeni progledati jasno.

Pođoh s Njime dio životnoga puta svoga,

zamolih Ga da me prati svojom snagom,

milošću i pravdom koje potječu od Boga,

Oca koji Ga uskrisi svojom voljom blagom.

Ostade uz mene za sve vijeke i do kraja svijeta,

blažena ću biti; makar nosila i brige, bit će slavlja

i u srcu mome, i u Duhu Boga Parakleta

kojega mi daje kao Branitelja duševnoga zdravlja.

Bijele haljine ću nosit na svom tijelu,

prat ću ih u krvi što je Janje proli

koji spasi ljudski rod i zemlju cijelu.

S Njime idem, klanjam Mu se, Njega molim.

09.04.2023. 22:56

Posvećenje svemira i praha

Prekomorski valovi,

struja zračna omotača

i kopneni žalovi,

nebo slavno, zemlja najjača.

Bijaše mi kolijevka to kasna,

i spoznanje nemoguće vrste

jer u knjizi samo duša živi časna,

ali vidjeh da su to i oni što se krste.

Po djelima se znaju nadnaravnim

koja nisu iz materije prašne

već se krase nadahnućem slavnim

i životom duhovnosti strasne,

revnitelji za svog Krista i za mir

što je u spirali mliječne staze

isti kao dubok duše vir

kakvu mnogi nit ne traže.

Opraštanje nude u Tebi svi, Gospode,

za sve one koji upoznali nisu

anđeoske čedne, medne ode

što se čuju u tišini i u visu;

za sve koji ne znaju što čine

i ne vide djela svoja neprilična.

Istom tada kad se srce gore vine,

slijedi ljubav što je Tebi, Kriste, slična.

Pepeo i prah te na toj zemlji slavi,

živeći u prevelikoj nadi otkupljenja

i od obećanja što ga duši Ti ostavi

kada ode dati život radi tinjajuća stijenja,

radi trske prelomljene što se gubi

sva u proždirućem jezeru od vatre,

da pokažeš kako se božanski ljubi

i kako se zlo pod ljubavlju tom satre.

17.04.2023. 19:

Vječna tajna

Želim ispjevati najslađu poemu

koja bi te kao rosa milovala,

praznila bi moć i snagu svakome totemu

pod kojim bi crnu zemlju izrovala

do dubina, sve do središta i cilja

što se nađe gdje se duša rađa

od božanskog sveopćega milja

i od pjene koja prati putovanje lađa.

Ta bi oda bila prozračna i čvrsta,

sigurna u svemu što se ovdje stvara,

ali laka i prenosiva bi bila poput prsta

koji nosi pečatnjak od Duhovnoga dara.

Taj bi pečat bio zauvijek svojina,

sve do onih dana od kojih bi bila načinjena

pjesma moja kao božanska milina,

kao anđeoska halja što je Duhom sačinjena,

poput čipke krasne, tanke i još bolje:

bila bi nam simbol, poputbina sjajna,

okrunjena mednim velom dobre volje

i za sve toteme ostala bi vječna tajna.

24.04.2023. 12:03

Isusova žeđ

Mnogi žele vrijeme zadržati

kao da im život ovisi o tome,

al' ih ono istom stane satirati.

Razne prilike sve ljude grubo zgrome,

svi na kraju ostanu siromašni i goli.

S ljudima se rode, a umiru sami,

nitko nikad za tu smrt ne moli,

nitko nikada ne želi ostati u tami.

Samo Bog nas mijenja, i dobre, i zle;

nitko od nas nema zrele svijesti,

ali ima život da bi znao žeđi te

kojom Isus čezne svaku dušu sresti.

Krist nam daje karizme i osobine,

ljubav, prijatelje, obiteljski stijeg

i sve naše čežnje koje su nam osovine

za pristupanje u život il' u bijeg.

Prah smo što ga vjetar vitla,

što ga blatom čini svaka kiša

i što ga raznježi anđeoska citra,

sunce ili duga, il' ideja viša.

Sve je naše, ali dao nam je Bog.

Čak sloboda naša težak teret nosi,

odluke nam propadaju od života tog,

svaka odluka nas kao mač pokosi.

I bez obzira na život ili kraj,

pa ma kakav bio naš svršetak,

Bog nam odmah ovdje daje raj,

svaki tren u Kristu novi je početak.

28.04.2023. 17:00

Noćas

Noćas dođoše zaboravljeni anđeli
da me podsjete na život prije života,
da srce probodeno na njihovoj strijeli
opet oćuti beskraj ljepota

što ih je nosilo u svome poganstvu
kada se Boga moglo samo naslutiti
kao svjetlo sunca u noćnom prostranstvu,
kad se u zvijezde morao pogled uputiti

da bi se saznalo zbog čega su sjajne
i zašto noću ljubav ne spava,
i gdje se pronalazi ključ one tajne
koja se s Mjeseca isparava;

i do kada će trajati ta nesnosna potraga
koja i dušu sve jače kinji
iako čitav svijet šapuće: "Draga!",
iako ljube se galebi sinji,

mjesec i zemlja, zemlja i more,
more i sol, svjetlo i tama.
I svi ne spavaju jer čekaju zore,
a duša je ipak nekako sama.

O, kako bilo je slatko tajanstvo,
kao melem na rani sve veće gorčine
što ju je stvaralo to poganstvo
od kojega dođu sve češće mučnine

dok tajna se sporo, sporo otkrivala.
Ni 'mala smrt' ne bijaše pomoć,
ona je dušu samo okivala,
poticala čežnju koja se rodi u ponoć

kao tiha i uporna, slaba drhtavica
i kao nemoćne kapljice suza.
Tek kad je veo razotkrila nevjerica,
srce se konačno oslobodilo uza

jer usred svečana, bijela dana
spusti se mrak na umorne kapke,
a noć ostade samo stara rana.
Životna čežnja su čvrste stapke

na kojima rađa se Mlado Sunce s visina
da obasja tamne i smrtne sjene.
Ljubav je Boga ta tajna svih tmina,
samo ona ne spava i nikad ne vene.
‎nedjelja, ‎3. ‎rujna ‎2017. 04:30:29

Djeca Duha

Duge noći noćas prolaze,

dodaju mi nova, svježa zraka

za kojime čeznu moji dani.

Zvijezde bliže krovu prilaze,

a pod strehom izobilje mraka

jer već nestao je mjesec rani.

Gledam Zapad i on gleda mene

kao da smo izdigli se iz ta tijela

koje ne dopušta nam duhovnost,

ali kada Duh nas Sveti preokrene,

tada znamo: samo život istina je cijela.

Ipak molimo za tu sposobnost

da očuvamo se od svih zala,

da sačuvamo taj život rijedak.

Zvijezde pobjegle od svjetlosna onečišćenja,

niti jedna nije pokraj okna moga stala

da mi pomogne napisati bar jedan redak,

ali uvijek reći ću im do viđenja.

Sada lakše vidim Zvijezdu mora,

Svjetiljku što obasjava nevjernike,

Majku, Djevicu i voditeljicu.

Njeno svjetlo, kao uvijek, zateći će zora

koja čeka mlade vjerenike

da im još pokaže Roditeljicu

prije nego što se bijeli dan pojavi.

Ona im je ljubav dopustila

jer su poželjeli biti djeca Duha;

zato tu je da ih radosno pozdravi.

Zato sve je zvjezdice otpustila

zato dobili su i dar sluha.

09.05.2023. 23:48

Rubovima sna

Hladan vjetar na obrazu mome

kao da me razbuditi želi

sada, kad već počela je noć.

Treperave zrake od svijeće se lome,

dopiru do lica, tako smjele

kao da će od njih moje bore dobiti moć.

Smaknuli su moju revnost,

moja bdjenja, moju strast

kojom u sebi ja nosim Krista

s kojim dijelim dušu svakodnevno,

čiji dobro slušam, čujem glas

da mi duša živi bolje, više čista.

Život može biti tako plodan

ako onu svijeću srca ima cesta

što se prije jutra ugasiti neće

jer naš Bog je tako blagorodan

da za svaku dušu ima mjesta,

svakom srcu prilazi sa cvijećem.

Mir dolazi iz dubina

gdje te čeka Otac neba

kao važan dio tijela

koje služi kao popudbina

pa Ga poslušati treba

da se spozna motiv svakog djela.

Smaknuli su krila koja nemam

kao da bi bolio me takav nedostatak,

kao da bi budile se krive čežnje.

Veliko imanje svoje ja pospremam

u nevidljiv život kratak

gdje me na tim dlanovima nose ruke nježne.

11.05.2023. 04:00