Pustite dječicu k Istini

Djeca su veliki ljudi, najveći.

Bog nam ih posuđuje na vrlo kratak rok.

Čak i tada kad su još pokraj nas, odraslih, kad su za naše pojmove još uvijek mala i premlada, djeca su najčešće već podnijela svu težinu naših – grijeha. Jer mi jedno govorimo i naređujemo, a drugo činimo. Tako mlade duše od početka žive zbunjene, u čestim zavaravanjima odraslih, to jest u lažima.

Djeca su istinita i za njih su laži prvo teško opterećenje jer su još preslaba da bi se nosila s tim i da bi tražila od čitavoga svijeta zadovoljštinu za te terete koje nose.

Za razliku od odraslih, djeca od laži ne mogu pobjeći, ona su zarobljena i napola ugušena.

Da, djeca se služe lažima jer nikakav drugi govor ne znaju, jer drugačije nisu naučila.

Nisu im jasne bezbrojne predrasude, ali ih božanska ljubav, koja ih još uvijek jako grije, omogućava da duboko u sebi nalaze bezbroj isprika za indolentnost svojih roditelja.

Ako vaše dijete nije takvo, sigurno ga ismijavaju i ogovaraju.

Ako je vaše dijete suho zlato, sigurno će se rastaliti prvom prilikom kada ga netko prevari.

Nije teško imati djecu. Puno je teže biti rob kućnih ljubimaca.

Djecu ipak možeš ostaviti u njihovoj sobi da pokušaju nešto naučiti za školu, a kućnog ljubimca moraš izvesti u šetnju i kada ti se ne ide van, i kada imaš goste, i kada imaš pune ruke posla; kućni ljubimac je car obitelji.

Ljudi žele djecu iz sebičnih pobuda, rijetko im padne na pamet da njihova djeca nikada nisu ni bila njihova. Dijete nije luda koja bunca, dijete vidi, zna i osjeća sebičnost roditelja, uredno zapakiranu u moralna pravila koja sami ne razumiju pa ih niti ne slijede.

Osim toga, djeca ne slušaju tako dobro roditelje koliko ih savršeno oponašaju.

Ipak, lijepo se je nadati, lijepo je imati puno djece.

I mi bijasmo djeca. I sve smo morali slušati, nismo bili tako slobodni kao ova današnja djeca.

No, svijet ide svojom velikom brzinom u opasne zavoje i sve se više i jače vrti oko svoje osi.

Sreća je za mnogu djecu što idu u crkve na vjeronauk.

To je za njih sreća u nesreći jer imaju na raspolaganju svećenike.

Svećenici su im braća i sestre, očevi i majke, djedovi i bake pa za tu djecu nije bitno što svijet propada jer za tu djecu Isus dolazi na zemlju da ih pouči, da ih utješi, da ih zavoli i ljubi i da im pokaže elemente od kojih se ljudi i svijet sastoje kako bi djeca vidjela čega sve ima na tom svijetu pa bi lakše razabrala kojim putem žele ići, imala bi slobodu izbora iz čitave lepeze stazica i puteva koji su svi pravi i istiniti.

Svećenici su sreća u nesreći za mnogu djecu jer jedino oni nisu od ovoga svijeta, jedino oni djeci ne lažu i nemaju dvostruka mjerila. 08.12.2020. 13:38

Isus i djeca

(Mt 19, 13–15; Lk 18, 15–17)

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 14Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. Mk 10,13-16