Hvala TI za lišće, jeseni moja,
tako raznobojno i mješovito,
suho, ali živo kao plodnost tvoja
ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.
Mada dušu bolne već sparine prže,
nada nikada me napustila nije.
Na nebesima me hladnim drže
krila ptica što ih ljetna žega grije,
one lete ravno prema užarenoj masi,
ali mene ostavljaju tu, na pola puta
da me još ponese vjetar, da me spasi
od vrućine što po mome tijelu luta.
Srest ćemo se u te tvoje dane pitke,
ne mogu taj susret lako dočekati;
dajem obećanje da će sve se bitke
oštrice mi mača dvosjekloga dočepati.
Krist me nosi, Majka mene blaži,
izgone mi unutarnja protivnika,
a i svijetu on je uvijek draži
nego što je slatka Isusova slika.
Krista sam u tebi zadobila,
u daljine vjetrovi odnijeli su svijet.
Sada konačno me, sretnu, zarobila
ta ljepota što je nosi lastavica let.
Hvala TI za lišće, jeseni moja,
tako raznobojno i mješovito,
suho, ali živo kao plodnost tvoja
ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.
31.05.2024. 16:03
No comments:
Post a Comment
just do it