Sjaj u njezinim očima,
kamo je nestao?
Ozareno lice počiva,
dio života je prestao.
Ni sreće nema, ni osmijeha
kao da se nešto ugasilo,
a nije zbog kakva grijeha.
Što bi je spasilo?
Kako dobro to može biti,
sivilo osta bez svjetla?
Kako to bi se moglo ostaviti
prilikom promjene vjetra?
Čuvat ću te, sjaju sreće,
jer si mi život, voda moja.
I kada ovaj vjetar okreće,
ne miri se duša moja,
odbija ponude sve,
promjene zaboravlja
jer grli sjećanje
što se ne ostavlja.
Ono s vremenom jača,
kao dobro vino postaje
s plodom smijeha i plača;
sa Svetim Duhom ostaje.
I tamo ga posvuda prati
kamo odlazi da me odvede
i da se uvijek vrati,
moje srce da opet zavede.
13.05.2024. 07:32
No comments:
Post a Comment
just do it