Kristova oda

 

Kaplje će lijevati

po staklu s okvirom,

vjetar će pjevati,

zavladati mirom

da krošnje razbudi

i razbukta prirodu

gdje stanuju ljudi,

društvo u rodu.

Još jednom u nizu

sparine tud prolaze

da potiču krizu,

da sporo odlaze.

Za jednu kap

kiše na čelu,

dajem taj hlap

i večer bijelu.

Ali poplava čeka

i nema mjere,

nastat će rijeka

doline cijele.

Grad je zbijen

u zgradama snenim,

noćima opijen

slavljima lijenim.

Hladni su prostori

svetišta Duha

gdje bdjenjem romori

svježina gluha.

Tako se primiče

Kristova oda,

slavna se promiče

vjerska sloboda;

život se rađa

muškarca i žene,

i snažna im lađa

na kopnu od stijene.

Zaruke teku

i rođendan zbora;

za dušu neku -

aureola.

18.05.2024. 22:16