Priznajem da siromaštvo ubija,
sporo i u trzajima nade koja hrani
sve što tijelo prima ili duša upija
i da su dugi siromahu životni dani.
Ono ne da bolesniku da se liječi,
ne da da se drži dostojanstva,
nego daje da pretrpi ružne riječi,
i da nema dobroga poznanstva.
Čak ni vjera ne može se usmjeriti
prema puku koji to ne čuje i ne vidi;
možda mogao bi ljude uvjeriti,
ali Bog zna da se siromah zbog sebe još stidi.
Zato predaje mu često poziv Božji svoj,
vodi ga u svoje odaje i ondje ga kuša
jer su stube do nebesa kušnji velik broj,
a već je prokušana siromaha duša.
Nevolje tad Bog mu daje, poduke iz svijeta,
uči ga da oprašta što nema sve što treba
i tako ga njeguje, poput rijetka cvijeta
koji tad od ljubavi te raste sve do neba.
24.05.2024. 12:40
No comments:
Post a Comment
just do it