Kako je slatko biti sam,
uzeti pisma na dlanove,
listati po čitav dan,
čitati stare planove.
Kako je slatka duša slaba
što pregledava snimke,
prisjeća se, zove Boga: „Abba”
i nabraja mu sve bez iznimke.
A Duh se vije po prostoru,
odnosi prošlost na police,
tamo gdje blizu su prozoru
s kojega cvrkuću ptice.
Sve mi ostvaruješ, Bože moj,
daleko više od očekivanja,
daješ izobilje svega i život svoj
za sve ono što srce sanja.
Pružaš mi ruku, vodiš me dalje,
dalje me učiš o svakom snu
i otkrivaš tajne što Duh mi šalje.
Hvala ti, Kriste, što si tu.
No comments:
Post a Comment
just do it