Molitve za prazne sprude

Čujem ti glas,

čujem ti šum

i vapaj za spas,

za ranjeni um.

I Duh me budi

ispod mjesečine

koja ne sudi

ničije čine.

Samo se šeće

da me osvijesti

u sjećanju sreće

što ću je sresti.

Ne daj mi, Kriste,

da sada poginem

kad ruke se čiste

i kad se poginjem

ljubavi veličanstvenoj,

skromno i tiho,

mada u glavi večernjoj

sve razara vihor

što nosi mi red.

Polako mi sijeva

konačan slijed

i misli odijeva.

Znam, napokon znam

što zboriš mi, Bože,

i zvuke razmnažam

koji se množe.

I nema osude,

ali teške su muke

za prazne sprude,

za sklopljene ruke.

Da duša dočeka,

ti si mi dao,

i molitvi rijeka

dok mjesec je sjao.

Da nađu se nada

i križ taj strašni,

dolazim sada

u susret strasni.

20.05.2024. 22:45