Biti djeca

 

Uhapšen u svojoj magli,

zakopčan u svojem mraku,

svako svojoj zvijezdi nagli,

svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine

djetinjastih blagostanja,

sretne mrene i dubine

nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,

i na munju koja prijeti,

naša blaga Nada vrišti:

biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha,

među nama jednog sveca,

treba i bez bijela ruha

biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević: „Uhapšen u svojoj magli”