Sasvim neobavezno putujem,
i polako, tračnicama,
pozdrave i poljupce upućujem
dok se krajolik prelama
zjenicama srca moga,
olakšavajućim udasima
šarenila svoga,
smirujućim uzdasima.
Sjećanjima mir mi vlada,
a i nisu nešto gusta
jer mi pamet odavno već nije mlada,
ali nije niti tako pusta
poput osamljene željeznice
koja pjeva ritmičnim otkucajem
što se podudara netremice
s trenutačnim pokušajem
moga uma, ili srca, ili duše
da se sjeti davnih radovanja
s kojih blagi povjetarac puše
kao spomen što se rado sanja.
A i nije važno se prisjetiti
koja li se pjesma tamo krije
gdje se može još osjetiti
mladost koja prošla nije.
Impresija što potiče i budi
pritajene i duboke snage,
koja probija kroz grudi
da donese doživljaje blage.
04.05.2024. 21:19
No comments:
Post a Comment
just do it