Korak do vrha, nadomak kote
što klasično bezbrižno strši
kao vječan taj nebeski svod,
stojim i pišem lepršave note
balade što svoju službu ne vrši
kao da tu je nasukani brod.
Ne želim stići usponu tome dalje,
ostati hoću u pokretu silnom
i blago se smiješiti dolini cvijeća
jer to je jedinstveni pogled što šalje
sustavu mednom i krvožilnom
povratnu riječ što prati je sreća.
Na stijenu se naslanjam kao vjernica,
strašna i teška, ponizna, nježna,
i udišem miomirise prije ljeta
dok nada mnom leti bezbroj smjernica
i jedna je uvijek tako neizbježna;
povratak čekam čitava svijeta.
To je sve ono što ne možeš znati,
iznenađenje prepuno ugode srca,
a takva se radost niti ne sanja
jer ne možeš Boga nikad predviđati,
jer živiš bez nade u strahu od grča;
to ti je tajna u moru znanja.
Sad samo kreni i sad se usudi
vjerovati slutnjama i Obećanju,
samo iskušaj se Kristovom zboru.
Prepoznaj Istinu i privij na grudi
sve što te uče u svome sjećanju
snaga i nebo na svome Izvoru.
14.05.2024. 19:00
No comments:
Post a Comment
just do it