Bog je govorio.
Tvoj i naš Otac, Isuse, poslao je svoje riječi prorocima Staroga zavjeta.
U Duhu su prorokovali: „Dođe mi riječ Gospodnja” i svojim nadahnutim rječnikom tumačili su sve što je Gospodin u Duhu rekao. A nekako su bili tada prepušteni svi ljudi Izabranoga naroda sebi samima, svojim pametima i svojim snagama. Jer ako nisi ti, Gospodine, putovao u Kovčegu, zajedno sa svima, u ratove i prema Obećanoj zemlji, mislili su da su bespomoćni. Velika vjera Mojsijeva nije im bila svima prihvatljiva, kao niti Deset zapovijedi tvoga Zakona za narod.
Toga dana, kada si kao dvanaestogodišnji dječak bio u Hramu, u Jeruzalemu, s Josipom i Marijom, i ti si progovorio kao Otac naš na nebesima, u Duhu Svetom, nadahnut posjetom Božjem prebivalištu.
No, nije bilo dovoljno.
Otišao si na Rijeku, krstio se, Duh je sišao na tebe, bio si u pustinji,
izgonio zloduhe, došao u sinagogu, propovijedao, činio čuda i svako dobro. Razapeli te i ubili, prolio si svoju krv, dao život svoj i uzeo ga nazad. Nije bilo dovoljno sve to. Ali kasnije su se svi sjećali što si govorio, što je Otac govorio svima nama u tebi.
Kod Pedesetnice, Duh je konačno sišao na vjerne apostole. Jednako kao i ti, koji si Očeva Riječ, tako je i Duh Sveti, koji je duh Očev i dah duša naših, spustili ste se na najkonkretniji mogući način, i nemogući, čudesan način k ljudima radi kojih se ono sve i događalo za nas i radi našega spasenja.
Sada smo mi djeca Božja, jezik Božji, u tvojoj osobi, Kriste, u Duhu Svetom, konkretne duše s identitetom i obećanjem vječnoga života i pozivom da se krstimo svi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, rekao si i uzašao opet k Ocu.
Ostavio si nam vjeru i Zakon, nova srca od mesa i sebe, svoje Tijelo i Krv – Euharistiju, ostavio si nam sakramente i Crkvu svoju, kršćansku, da nam na taj privilegirani način pritekneš u pomoć sad i zauvijek u životu, i da nas dočekaš poslije smrti u vječnom životu izobilja Duha i svojih riječi koje nikada neće proći.
„A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Lk 2,49
No comments:
Post a Comment
just do it