Rahla zemlja na čvrstome stijenju
iznjedrila runoliste, raznobojne ruže
dok po domovini tratinčice stenju,
pripijeni bršljanovi ustrajnošću puze.
Tu se rađa iznova sav novi svijet,
zakonitost nova, svježa, čista.
Od davnina to je onaj isti cvijet,
čudotvorna ljubav Boga Krista.
Tu bez Muke ne bi bilo Uskrsnuća,
i bez pota, i bez truda gdje smo svi mi, ljudi?
Tko propliva i zaplovi ako nema potonuća?
Kome stigne uspjeh ako nitko ga ne kudi?
Odakle ta izvjesnost i ta sva sigurnost
ako ne od uložene vjere, pameti i rada,
ako ne od ljubavi koja vjerniku je nužnost
i od koje živi ljudska vječna nada?
Kristovi smo, nije potrebno nam izmisliti
ideološke sve i umjetne postavke.
Ljubav Boga lako guta ljudske tanke niti,
izgubljene, rastresene, destruktivne stavke.
Ideje su ljudske, al' Zakon je Boga
za sva bića i za stvari da se spase.
Puno priče, prazne filozofije i zla toga
ne mogu izmisliti, ni stvoriti ni narode, ni rase.
Niti vječne sreće ne bi bilo, niti vjerna Obećanja
od kojega nastali smo usred naša duha, naše duše
jer je duh naš, naša vjerovanja
ono što izgradi nas, a da drugi se ne sruše.
07.05.2024. 17;29
No comments:
Post a Comment
just do it