Znaš li da sam preskočila jarke
koji veći bijahu od mene,
da sam izbjegla sve divlje ugarke,
dohvatila zaklon Božje sjene?
Znaš li da je križ se sreo
s velikom nadom srca moga,
susret krasan, jako zreo,
poput ploda slatka, velikoga?
Znaš li, dušo ponizne ljubavi,
da je Bog u naručje mi hrlio,
dao mi ogrtač zlatan, prsten pravi
i da me je kao sina jedinoga grlio?
Djeva naša mene svu izručila
kao da me nose pahulju na vjetru,
utjehu i ljubav mi poručila
da je nosim tebi, svima, Petru.
Pjeva duša moja na sva zvona,
nek sav svijet sad zna za milosrdna Oca
što me dade u Majčine ruke da me ljulja ona
kao da je budnica i uspavanka stvaraoca
koji ne zna stati u svom radu
i u svojoj odgovornosti za svaka.
Otišla sam k nekom strašnom padu,
vratila se kao malo dijete koraka laka.
Hvali, dušo, Boga naša u kome je mir,
onaj sav nebeski što ga anđeo uživa.
Skupa ćemo slavit onaj vječni pir;
srce moje s Kristovim se odaziva.
21.05.2024. 10:52
No comments:
Post a Comment
just do it