Kršćanstvo u vječnosti

 

Sve što nije kršćanstvo moglo bi se nazvati nekom vrstom poganstva (grčki izraz za poganstvo i pogane predstavljao je sve ljude koji nisu Grci). U kršćanstvu, po Svetom pismu, svi su narodi bili poganski za vrijeme prije Krista, premda je postojao izabrani Božji narod Izrael ( Po Jakovu koji „se borio s Bogom” - hebrejski ) davno prije Krista i taj narod je imao privilegije pred ostalim narodima. Izabrani narod je izravno od Boga izabran kao Božji narod i Gospodin je u tome narodu gradio svoje imanje.

Kada je Isus Krist hodao zemljom, poučavao i naviještao kraljevstvo nebesko, činio je to Izabranom narodu kojemu su svi drugi narodi bili pogani. No, Gospodin Isus je donio iste preduvjete za sve narode – krštenje, to jest pranje (koje su običavali Hebreji) od poganstva i grijeha, od prljavštine prvih ljudi.

Krštenje se vršilo uranjanjem u vodu (grč. baptisma; lat. baptismus kao imenica, a kao glagol krstiti baptein/baptizein).

Simbolika vode kao znaka čišćenja i života česta je u povijesti religija (Dufour, str.455) pa se javlja i u poganskim misterijima. No, krštenje je kršćanski sakrament Crkve = Sabora (qahal) Kristova što ga sam Isus ustanovi za svakoga tko povjeruje u trojstvenoga Boga, jednog i jedinoga pravog Boga.

Isusov preteča Ivan Krstitelj (koji je već započeo krštavanje Izabranog naroda, ali samo u vodi rijeke Jordan) prorokovao je da će očekivani Mesija krstiti Duhom Svetim i ognjem te da će to biti istinsko krštenje i priključenje Crkvi Kristovoj.

Duh je obećani mesijanski dar. Oganj je sud koji se počinje ispunjavati s Isusovim dolaskom. Oboje je bilo u navještanju u Isusovom krštenju na Jordanu koje prethodi krštenju vjernika. Sveti Pavao vidi navještaj kršćanskoga krštenja u prijelazu preko Crvenog mora kojim je Izrael izbavljen iz ropstva.

Krštenje uključuje uranjanje u vodu, ali može ga zamijeniti škropljenje glave vodom. Potom slijedi polaganje ruku kojim se postiže potpun dar Duha Svetoga.

Sam Gospodin dolazi pred Ivana Krstitelja da primi njegovo krštenje jer se podlaže volji Oca svoga koji je na nebesima. Isus je Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta, a posljedica grijeha ljudskih je smrt koju će obeskrijepiti sam Gospodin u svom 'krštenju smrti' na križu pa je tako javni život Mesije okrunjen dvama krštenjima. Po Ivanovom evanđelju tako su Duh, voda i krv prisno sjedinjeni, to jest tko blaguje Tijelo i Krv Gospodinovu u sakramentu Euharistije, ima za svjedoka istinitoga samoga Boga – Duha Svetoga što ga je primio kad je povjerovao Isusu i dao se krstiti. 'Krštenje smrti' mora dovesti do uskrsnuća jer je Krist pobijedio smrt ljudsku pa će njegovo proslavljeno čovještvo primiti puninu Duha i postati životvorni Duh koji priopćuje Duha vjernicima koji će također uskrsnuti, zajedno sa još jednim sakramentom, a to je Pomirenje.

Pri svome uzašašću na nebo, kod Oca, Isus nalaže apostolima da krste sve narode u ime Oca I Sina i Duha Svetoga te da ih po Duhu, što ga je poslao na Crkvu na blagdan Duhova, podučavaju svemu što im je Gospodin zapovijedio. Vjernik koji se krstio postaje kršćanin i dio je tijela Kristovoga kojemu su vjernici udovi, a sam Isus je glava toga velikoga tijela.

Danas još uvijek čitav svijet počiva na biblijskoj kulturi, na kršćanskim temeljima i još uvijek je to svijet kršćanstva u kojemu su kršćani djelotvorni, mada uopće nisu od ovoga svijeta. Ljubazno Isusovo naučavanje i prekrasne prispodobe još su žive i aktualne jer Isus živi u Euharistiji i u kršćanima.

Postoji također i vračanje koje vrše grešnici, a drugim riječima, vrlo jednostavno:ako se još nisu krstili, tada bi ih se moglo zvati poganima zbog načina života i čina svakojakog magijanja, a također i zbog praznih ideologija bez temelja, pustih želja voluntarizma i slično.

Bog je stvorio čovjeka nesavršenoga da bi svim ljudima dao priliku da se sami dograđuju u Duhu Svetome, tijelom Kristovim.

Novovjeki pogani misle da će načiniti robote koji će sami sebe nadograđivati.

Razlika je samo u tome što se kršćani klanjaju Bogu, Stvoritelju svemira, neba i zemlje, i svih ljudi, i svih života, i svih mogućnosti za proizvodnju strojeva, a pogani se klanjaju ispred mnogih lažnih bogova, robota, strojeva, a klanjaju se mnogi i ideologijama ubijanja.

Dok Bog kršćanstva daje život i civilizaciju, pogani nude kulturu smrti i truleži. Oni poganski narodi koji su žrtvovali djecu svoju bogovima nekoliko tisuća godina prije Krista, imali su Izarel pred sobom i strahovali od njihovoga Boga neba i zemlje koji je ukinuo žrtvovanje ljudi pa onda i žrtvovanje životinja. Na prijelomu povijesti čovječanstva, u punini svih vremena Bog je poslao Sina i žrtvovao ga umjesto svega drugoga i svih, uz dobru volju i poslušnost Isusovu koji je dao svoj život da bi ukinuo grijehe ljudske i smrt samu, a potom je uskrsnuo i uzeo svoj život natrag te zadobio svu vlast na nebesima i na zemlji.

Samo jedan i jedini kojemu se dobro i pametno klanjati i pokloniti, a majku njegovu, Blaženu Djevicu Mariju, vijekom častiti. 29.05.2024. 01:22

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.” Iv 3,16