Tako navikla sam ostaviti
iza sebe mnoge doživljaje,
samu sebe tad zapostaviti
radi nečega što bolje traje,
a to sve je iznad mene vrijedno;
sve je važno, najvažnije svuda,
samo nije moje srce bijedno,
moja tiha duša, pamet luda.
Kad je tome tako uvijek bilo,
tada i ti, Kriste, oduvijek si tu,
u mojem životu gdje se krilo
praštanje i poniženje dobru ili zlu.
Kad si rekao mi o značaju mome
u tom svijetu pametnjakovića, velikana
i u duši tvojoj, i u srcu tvome,
svanula je zora, kao jesen razlistana.
Uzeo si me za ruku, mene, moje kljuse,
poveo me dalje na životnoj stazi
da ne uzdajem se više samo u se,
da mi svaka stopa trnjem gazi
pa sad ogromno je to naše prostranstvo.
Hvala ti za postojanje i za gostoprimstvo,
hvala ti za moje srčano kršćanstvo
i hvala ti do nebesa za moje posinstvo.
18.05.2024. 13:42
No comments:
Post a Comment
just do it