Gradska svjetla

 

U svem sjaju noćnih velegrada

ublažavanje je svjetlosnoga zagađenja

koje rasprši se mjesečinom velika sklada,

vodi do prizora velika iznenađenja.

Još dopiru svud plava svjetla odražavajuća,

neki jaki sjaj što viri tu, za ljetnih noći:

svjetla sportskog centra noćima su osvježavajuća,

ali često poslije ponoći će otići i proći.

Vrlo brzo sva se svjetla prigušuju,

tada mjesečina vlada gradom.

Oblačne su noći mračne i tihe okružuju

svjetla s prozora što javljaju se kradom.

Noćna svjetlila su kao bijeli dan,

a gradska su svjetla poput malih sunca

što zalutaju povremeno kao noćni san

pa se dive gradu koji srcu stvara trnca.

Poslije mlade noći, sva se svjetla gase,

jasne mjesečine daju vidjeti taj čitav grad.

Oblačne se noći jave da i mene spase,

kada samo mračna je tišina onaj poznati sklad.

Tada nema ničeg osim tebe, Kriste,

i tako si blizu, pokraj duše moje

i u meni gradiš ono što mi srce ište,

da doživim sve do kraja svjetlo tvoje.

Ti osvjetljavaš mi puno veći prostor,

puno dalje i sve dublje dolazi tvoj mir,

spoznaje sve teku kako zbori apostol,

a ti pripovijedaš kakav je tvoj odabir.

Na te čekala su gradska svjetla što ih dade

mome srcu da ih sve pregleda jasno,

na te čekam kada prođu prethodnice sve, parade

da te gleda usred tame ovo srce strasno.

28.06.2024 08:37