Sumnja

Vrlo je lako sumnjati da će se neki događaj ostvariti u budućnosti.

Vrlo je jednostavno pretpostavljati da se ne mora nešto dogoditi onako kako priželjkujemo.

Ljudi često i u različite stvari sumnjaju. Sumnja postaje način života za mnoge. Istovremeno se nečemu nadamo, ali postajemo i vrlo lako skeptični.

Sumnja se javlja kad je čovjek nesiguran u ono što jest i u ono što doživljava, a nesiguran je najčešće jer gleda i sluša napola što bi značilo da i sam u sebe može posumnjati, u svoje sposobnosti, čak i u svoje jučerašnje tvrdnje. Sumnja je određena vrsta bojazni ili nekog većeg straha; ona se, na žalost, događa zato jer ljudi nisu uvijek realni, a nisu realni jer nisu uvijek iskreni, a nisu iskreni jer sumnjaju da će im to koristiti u ovom svijetu koji često oskudijeva istinom i iskrenošću.

Istina ne daje mjesta nikakvim bojaznima, niti sumnjičavosti.

Ili nešto znamo jer je istina, ili ne znamo jer nemamo dovoljno istinitih podataka. Ako čovjek nije siguran u nečije tvrdnje, mora ih provjeravati, ali prije svega mora ljude priupitati i zamoliti da budu konkretniji u svojim tvrdnjama ako žele da im se vjeruje kako bi zaista došlo do zajedničkoga međusobnog razumijevanja. Ljudi često istinu prikrivaju šutnjom i izbjegavanjem konkretnih pojašnjenja, ali ako već nešto tvrde, za to moraju imati jako dobre argumente.

Mnogi su Isusovi pratitelji bili skeptični, ali još više bijaše onih koji su trčali za Isusom jer je činio čuda velika.

Apostoli su slijedili Isusa jer Isus je Istina koja ima nevjerojatnu privlačnu snagu. Snagom svoje istinitosti Isus je mogao pozvati one koje Mu je Otac dao i mogao je sve ono činiti što je uspješno i spektakularno činio: izlječenja, ozdravljenja, istjerivanja zloduha, oživljavanja mrtvaca i, konačno, dijeljenje kruha velikom mnoštvu sljedbenika. Samo je snagom svoje istinitosti Isus mogao propovijedati obraćenje, prihvatiti smrtnu presudu, uzeti Križ i dati svoj život, dati se da Ga ljudi razapnu, umrijeti mučnom smrću pa potom uskrsnuti kao Pravednik, samo snagom svoje božanske istinitosti. Zato i danas i u vijeke može voditi svoje vjernike.

Vjernici slijede Isusa, koji je istinit, istim onim povjerenjem kojim su Ga slijedili apostoli. No, ljudsko povjerenje nije uvijek savršeno, kopka ga sumnja. Rijetki su ljudi koji žive iskreno i istinito pa im je zbog toga problematično odrediti govore li drugi ljudi istinu i ima li uopće nekakva istina na svijetu.

U Isusovo vrijeme je bilo i sumnjičavih vjernika. Sam Petar je posumnjao u sebe kada je hodao prema Isusu po Galilejskom moru. Isus mu tada reče da je bio malovjeran, slabe vjere (usp. Mk 6,14-29; Mt 14,31; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14).

Također je i nevjernome Tomi rekao Isus neka bude vjeran jer nevjerni Toma je na riječi ostalih apostola da su vidjeli Uskrsloga odgovorio da neće vjerovati dok ne vidi.

„ I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
27 Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« 28 Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« 29 Reče mu Isus:
»Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,26-29).”

Blago iskrenima koji vjeruju na istinite riječi jer se tu iskrenost i istinitost prepoznaju.

Kad je Isus uzašao na nebo nakon svojega uskrsnuća kada se ukazivao učenicima, neki su posumnjali i vjerojatno nisu niti prepoznali što se dogodilo.

„Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« (Mt 28,16-20).”

Istina se otkriva istinitim ljudima.

06.02.2021. 03:12

„I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
20 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima (Mk 16,19-20).”