Reci, majko

Istine preslatka majko, roditeljice,
ženo koja u svim ženama znaš
u jednom trenu zakone sve
o kojima ovise zvijezde voditeljice,
koja u istom času čašu ispijaš
radosti, ljubavi i žrtve,

ti si presveta djevičanska ruža,
kći Siona u svim svetima,
među skromnima poniznica,
pripovijetka najkraća i najduža
koja moli obraćenje kletima,
među pucima poveznica.

Reci, majko; reci, ženo; reci, kćeri,
biću nad svim bićima, stvorenjima,
što prebivaš na anđeoskim vrhovima,
kraljice u ljubavi i vjeri,
kako živi se u izgorenjima
što se ore rajskim vrtovima;

kakva je to ljubav koja plače, slavi?
Pripovijedaj sada svima o tome
što su izvori plemenitosti
kad se Novorođeni ti javi.
Kad se milosrđe daje, gdje i kome
u tom kraljevstvu vremenitosti?

Sipa li se bezrezervno, preko svake mjere,
tako da nit' ne znaš gdje sve pada
ili daje se na molitve i zazive?
Da li sakrivaš se sva u tajni vjere
ili izlaziš kad nađeš kako cvjeta nada,
ili kada ti podijele skromne nazive?

Da li Stvoritelj te, Jedan Bog tvoj, izabrao
da te nađe uvijek kada podanici zovu,
da te šalje svuda gdje je trnje, križ i krv?
Da li je u tebi baš sve ljude sabrao
da zbog tebe pokreću se u tu zemlju novu
gdje ne rastače se život, gdje ne grize crv.

Majko majke svih živih, majko kraljevanja,
je li ti u pustinji presahla snaga
ponad sakrivenih zmija, zvjeradi i smrti;
je li teško gledati sazrijevanja,
je li božanski pogledat' Sina draga,
i ljubiti sve beskrajno, i zloduha strti?
‎15. ‎kolovoza ‎2018. 18:10:31