Stari žar slobode

„Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.”

Da te nemam i da nisam ovamo zavirnula,

da li pjesma ova ostala bi zabačena;

da l' bi ikad bila, da l' bi te dodirnula,

jer je meni kao draga odavno označena?

Sjećaš li se ta nebeska znaka

po kojem smo ljubav prepoznali

onih davnih dana od sunčanih zraka

kada smo se nebu odazvali?

Budi nježan, nježniji od cvijeta

da te mogu treptajem sačuvati,

i od vjetra, i od bijela svijeta;

da te mogu u slobodi zvati

jer sam zbog nje ovdje zašla,

jer tu postoji još onaj stari žar.

Za tebe sam nju pronašla,

ona je jedinstven Božji dar.

06.08.2021. 20:32