Materinstvo

Svaka noć je doba sveto,
duboko u noćima se čak i sunce rađa,
to je vrijeme tmine, mračnih sjena.
Noćima je živo biće speto,
klija tiho, nevidljivo kao duša mlada,
predodređena je svaka crta njena.

Noć je znak za duševne dubine,
za nutrine nesvjesne i sasvim umuknule
kada duša sanja prečudesne snove.
Snovima je potrebna ta ploča tmine
pred kojom bi ponajljepše pjesme ustuknule,
iz koje te Bog na život zove.

Nitko ne zna za te, dušo, i za tvoje plode
dok se rađaš i porađaš novo nebo, zemlju novu
poput kraljice kad prima krunu.
Nitko ne zna kako u tebi se duše rode,
samo Onaj što ih crta, Istinom Ga zovu;
nitko ne zna kako posta kad u život sunu.

Rasti, mlada travo, sjeme slatko,
nek' u tebi narav materinstva nikne,
čovječnost pod ledom zemlje djevičanske.
Nek' se divi, nek' te slavi svatko,
nek' na Boga mlada svak se svikne,
i nebesa, i svi dani, sunce, noći veličanske.
‎31. ‎prosinca ‎2018. 17:45:27