Dušo moja, hoće li te biti strah,
hoćeš li se sumnje svoje bojati
kad na posljednji ti let okrene dah,
hoće li u tvome srcu Božić sjati?
Hoćeš li naići s Njime vršiti Mu volju
otvorena srca, ruku k Njemu ispruženih
da ne vuče te zemaljsko tijelo dolju
već da stremiš van iz ovih dana izduženih?
Bože moj, Kriste razapeti, Ti mene ponesi
kao službenicu vjernu, Tvoju moliteljicu;
iz raspadljivoga korita brzo me iznesi
kao siromaha i života prositeljicu.
Daj mi da Te gledam u silasku slavnom
s nebeskih visina kako dozivaš mi ime;
daj mi da Te odmah čujem u sjećanju davnom
i da ne oklijevam proći brzo kroz okove plime
jer Te ljubim, grešna, jer Te žarko hoću
da me riješiš grijeha i naslaga gline.
Molim Te da uđeš u moju samoću
u kojoj Te čeka srce što za Tobom gine.
22. prosinca 2018. 02:18:37
No comments:
Post a Comment
just do it