Da preživim, da nekako preživim
sve te zmijske napade sa strane,
da si venama od duha sve prežilim,
da si oboružam riječi duhovne i slane;
da si kaplju krvi, ljubavi žedne,
još malo u Tvojoj bistroj vodi rosim
od koje su misli moje medne,
radi koje ja još uvijek ovo tijelo nosim
pa da čujem otkucaje narodnoga bila
u kojemu još se nalazim princezom
jer je ljubav tu, uvijek s nama bila;
da se sastanemo Tvojim snažnim rezom
kao neslućeni, bogati i siromasi,
kao jedna unutarnja veza svakog slavlja.
Ja ne prosvjedujem jer nas spasi
samo Bog naš koji Rod je ispod čavlja
istih takvih zmija što nam kao paraziti
igraju po svetinjama svojim plesom,
od kojih je uskrsnuo da bi pripaziti
da ne pokriju nam vegetaciju tim lesom
što se uzvitlao poput bodljikava praha.
Ja još Tebe imam, Kriste, Spasitelju moj
koji neprekidno hraniš od svojega daha,
i mene, i vene moje, i puk vjeran, svoj.
Kraljevstvo je Tvoje kao miran tok
riječne vode koja bistra je od Krvi,
koju nama dade Tvoj proboden bok,
i od sveta Tijela što se dijeli, mrvi
pa se umnožava do svih svjetskih mora.
Ništa ne bi moglo zaustaviti oluje
da nebesa prekrije ta prašna kora
jer kroz dahe naše Tvoji dasi struje.
14. listopada 2018. 23:15:57
No comments:
Post a Comment
just do it