Breme vječne slave

"Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17 Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (2 Kor 4,16-17)."

Svatko nosi svoj križ, htio ili ne. Netko je gladan, netko je bolestan, netko se neprekidno dvoumi, netko je neuk i nespretan, a mnogi prigovaraju zbog nepravde.
Isus to zna. On ne govori samo da moraš taj križ nositi već kaže da taj križ doneseš pred Njega kao da hoće reći: ponesi sa sobom svoj križ kada me slijediš. Jer poći za Isusom ne znači odbaciti svoje brige, nevolje i bolesti već usprskos tome slijediti Isusa. Ako si gladan i siromah, možeš moliti za gladne i siromahe, možeš se urediti da nitko ne zna da postiš, možeš uputiti neuka u molitvu, možeš naviještati Radosnu vijest, možeš radosno prihvatiti nepravdu.
Ako slijediš zakon i riječ Božju, ljubiš Boga i bližnjega, čuvaš Zapovijedi, dovoljno ti je da kreneš za Isusom. Nikakvi drugi preduvjeti nisu ti potrebni.
Slijediti Isusa ne znači ostaviti svoj način života već znači promijeniti sebe uz pomoć Božju jer čovjek sam sebe inače ne može promijeniti ni za milimetar, naročito ne može promijeniti druge ili mijenjati svijet. Čovjek koji pokušava bez Božje pomoći nešto promijeniti, ostaje rob svojih predrasuda i svojega načina razmišljanja.
Često čujemo o nekome da ima drugačiji mentalitet, ali i naš mentalitet potrebno je mijenjati, a to može samo Bog, Stvoritelj čovjeka, svoje slike bez tereta grijeha. Da nas promijeni, Bog šalje Isusa koji nam savjetuje da na sebe natovarimo "još" i Njegovo breme: imam svoj križ, ne mogu još i uzeti za uzor Boga čiji Križ bijaše najteži od svih. Ali Križ je Isusov lak, Njegovo breme nas oslobađa naših grijeha koje često činimo i ponavljamo upravo zbog toga što nismo promijenili svoj mentalitet, što nismo posluhom Zapovijedima barem pokušali sprovesti naše kršćanstvo u djelo. Jer da smo samo pokušali, Isus je već učinio za nas sve drugo: promijenio nam je srce, promijenio nam je osjećajnost, promijenio nam je gledište s kojega promatramo sebe i druge. Tek kada krenemo, kada načinimo taj prvi korak prema Isusu i kada probijemo led našega otpora, spoznajemo kako je Isusovo breme lako, On razmišlja umjesto nas, a nama to čini izobilje dobra, izobilje olakšanja.
Prvi korak je naviještanje Isusa, Radosne vijesti jer ako srcem vjeruješ i ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, bit ćeš spašen. Naviještanje Radosne vijesti o Isus Kristu, Gospodinu ljekovito djeluje na naš stari način razmišljanja, psihoterapeutski djeluje na naše osjećaje i na našu sposobnost suosjećanja i razlikovanja duhova i čini od nas, robova slobodnjake.
Podrazumijeva se da i dalje slijediš Zapovijedi, prtiš svoj križ, ljubiš Boga svoga, ali se drugačije i kvalitetnije ispovijedaš i podrazumijeva se da redovno pohađaš Euharistijsko slavlje gdje te Crkva hrani Riječju, Tijelom i Krvlju Kristovom jer On zato i dođe na svijet da bi Ga svatko mogao dotaći i blagovati. Tek ćeš se tada u svog Boga zaljubiti koji te ljubi poniznim služenjem i ognjem neugasivim, tada ćeš naučiti ljubiti bližnje i podnositi strpljivo nepravdu.
‎15. ‎listopada ‎2018. 01:56:33



"Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,30)."