Hvala Ti

Besplatno si mi dao sve. Besplatno si mi dao život, vječan život u sebi pa se podrazumijeva da mi je smrt ovoga zemaljskoga života nešto strano, nešto što ne pripada našem zajedništvu, Tvome daru života za mene. Samo se po sebi razumije da Ti putujem u naručje, tako me učiš da prohodam. 
A bojim se kraja, smrti, grijeha, nepostojanja, gubitka identiteta, bitnih promjena i slično. I znaš da me je strah jer kad si god pomogao u mom rastu, Muka mi se Tvoja pokazala, plaća Tvoja zato što me imaš, cijena koju moraš isplatiti radi mojega napredovanja u život.
Kako se ne bih osjećala dužnom Tebi, Isuse, Bože moj? Želim Ti uzvratiti, imam Tvoje upute i znam da ću Ti uzvratiti jedino tada kad se pobrinem i sama o svom životnom rastu i to onako kako me učiš. Učiš me da pokušam iz sve snage ljubiti, da li to znači sve besplatno davati i oko svega i oko svakoga se tako potruditi?
Učiš me i postepenosti, svakome koraku koji moram poduzeti i učiniti, iz dana u dana, iz sata u sat, od udaha do udaha.
A ponekad se zablokiram i ništa ne znam, i ništa ne osjećam. Kažu, kad smo takvi, da to znači da Te slušamo i osluškujemo Tvoj glas, napunjamo se milosti i sabiremo u sebi Tvoje pouke. Tada, iznenada, postanem svjesna nečeg novog, nekog drugog gledanja na sve što sam mislila da znam; tada kao da si me prosvijetlio i zbog svega Te slavim, ljubim Te i zahvaljujem Ti. Za mene Ti si velik, moj Tata koji zna sve i može sve.
Kada bijah puno slabija, pokušavala sam s mukom slijediti Tvojih Deset riječi, pokušala sam ih sprovesti u djelo i razmatrati.
Tada je došlo vrijeme da naučim ponešto o gladi svojoj i žeđi, o svojim teškim trenutcima i dvojbama, o svome umoru, o pravednosti, o milosrđu, krotkosti i poniznosti.
Redoslijed postoji, logičan redoslijed. Ne mogu biti razborita ili pravedna, ili blaga ako Te ne slavim ili ako Te ne poštujem kako treba već Te prozivam svaki čas ili se želim nagoditi s Tobom. Ne mogu poželjeti novi kaput ako ne znam izmoliti i promatrati Tvoj život i Muku. Tek poslije promatranja Tvojih Deset zapovijedi, osjećam i znam da mi nije potreban novi kaput, niti nova koža, niti novi jelovnik već novo srce iako isto ono koje je s Tobom prohodalo i načinilo svoje prve korake. A razlozi za hodanje su bili sasvim, sasvim ozbiljni, najozbiljniji: ne smijem nikoga povrijediti, niti sebe, a najmanje Tebe kojega boli svaka ljudska povreda.
Nekako sam znala da ću stići do Tebe, to se podrazumijevalo, ali što ako nekoga povrijedim i zbog toga Te ražalostim i prestrašim se? To je bilo meni kao razdoblje velike kušnje, a danas ponekad na to zaboravljam pa želim biti pravedna i jaka, umjerena idealno u svemu, gotovo savršena, sveta jer tko god vjeruje Tebi i slavi Te, taj želi biti svet.
To novo srce nastaje od onog prvog srca kojim si me nacrtao i rodio. To novo srce kao da je rasporeno, raspolovljeno i rastvoreno staro srce, a iz njega izlaze duhovna dobra, nježnost, poniznost, blagost. To se novo srce prisjetilo dobro onoga prvoga dana kad sam prohodala, morala sam se pokretati, zaobilaziti prepreke, obratiti pažnju na sve oko sebe, a usredotočiti se istovremeno na hod u Tvoje naručje kako bih se opustila i odmorila u Tebi nakon tolikih napetosti, truda i napora. Nisam odmah pogodila cilj, Tvoje naručje. Ti si me dozivao, sokolio, opraštao mi ono što si sama nisam mogla oprostiti, ali kad sam shvatila da si Ti oprostio i zaboravio moje slabosti, i meni je sve što mi se ispriječilo jednostavno isparilo iz sjećanja. I tada je bilo sve u redu, u Tebi sam našla odmor, okrijepu i mir.

Slavim Te, Kriste, Tvoja slava u meni proizvodi uzburkane ognje života u najboljem njegovom izdanju. Ne osjećam se svetom, ne smeta mi, samo mi daruj taj mir kakvoga ima dojenče na grudima majke. Daj sluškinji svojoj da postane dostojna prevelike slave Tvoje u vijeke.‎16. ‎listopada ‎2018. 19:34:34
Hvala Ti, Isuse, što si me rodio.