"Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?" Lk 12,20
Pročulo se da je krv uzašla,
vrela krv što u venama mi kipi.
Takvu me je ljubav Tvoja našla,
gotovu za pogibao koja hiti.
I sada je promjena na meni,
kao svakog dana ili časa,
jer si rekao mi: "Sada kreni",
a ja vidjeh samo trag od užasa,
nemoćna se barem kratko zaustaviti.
Jedan dan kao jedna travka,
mogao bi čitav život smlaviti,
mogao bi biti ključna stavka.
Možda nećemo se naći,
barem ne u ovim svim konturama;
jamčiti ja ne znam, nit' se snaći
u ovakvim neizvjesnim urama
jer za Boga svoga samo znam
koji čini kako volja Njegova Mu hoće.
U Njega se uzdam, u Njega mi plam,
On mi vjetar sred hladnoće.
Krhkosti mi moje, kako lišće padne,
kako samo poput jedra leti,
naročito kad se jako nadme;
kako zima tiho prijeti!
Još noćas tražit će se srne,
tražit će se nečija duša
kao naplata za dane crne,
kao ljetima će zavladati suša.
Blagoslovljene mi misli moje,
katkad crne poput Hada,
jer mi nose, Bože, spase Tvoje
i blaženstva posred jada.
08. studenog 2018. 18:35:56
No comments:
Post a Comment
just do it