Prazan um, gotova blokada
kao da je olujna mi zima;
sad me nosi vjera, nada,
duša počinak u Tebi ima.
Osjećam da nosiš me u naručju,
Bože moj, veliki i jaki.
Nosiš me u malome stručju
kao neki cvjetić krhak, mlaki.
I kada ja ništa ne znam,
Ti upravljaš srce mi na počinak,
daješ meni pića, blagi san
kao da sam jedini Ti posinak.
Slabost moja Tebi se izlijeva
i od mene činiš srce snažno,
u mene se milost Ti ulijeva,
a ja znam da događa se ono važno,
prepuštanje u Tvoje časne ruke.
Može li mi ikad bolje biti?
Sada sva sam plod od Tvoje Muke,
među rane svoje ćeš me skriti.
23. studenog 2018. 02:49:45
No comments:
Post a Comment
just do it