Slušala sam pjesmu ptica,
anđeoske pjeve,
glazbu anđelica,
i baladu rajske Djeve,
al' me ništa ne dodirnu
kao da sam zarobljena.
Šutjela sam, mirisala smirnu,
sjećala se zatopljenja
što se javi kada sve propadne.
Kretala sam iz početka;
jedan čovjek-jedan dug mi padne,
slavila sam i bez svetka.
Jedan čovjek ispred Boga
pita se tu tko je prije,
kao da je razlika od svega toga
kad mi duša suze lije.
Biti dobar radi sebe sama,
veliko je milosrđe
prema onom kome padne tama
ili možda Božje srđe.
Biti milosrdan radi Boga,
to je plaća neizmjerna,
i, bez grča pregorkoga,
zaslužna je duša vjerna
jer dobiva krunu, bilo koju;
na nebesima se sjete
da joj svakog jutra poju,
kao ružinim je latima posvete.
13. studenog 2018. 18:05:53
No comments:
Post a Comment
just do it