Radost i tuga, suze i dim
što prema oknu izlazi.
U djelima dobrim, u djelima zlim
duša mi sebe traži.
Sjećanja naviru, kućna toplina,
sve odiše majčinim snom
što bio je trnje i meka tkanina
na nezrelom putu mom.
I ovakva, zrela još uživam
mirise sjećanja koja ostvarujem,
u trnje još tkanine ušivam,
lutke pažnjom obdarujem.
Znam s lutkama, one šute
i nikako nije dobro to,
ali sam navikla na te pute,
a sve drugo za mene je zlo.
Znam s lutkama, nisu agresivne,
nemaju savjesti uznemirene
i kao da nikada nisu kivne
već, kao i ja sada, sasvim smirene.
I dobri, i zli, isti su ljudi
svak ima svoj trenutak časti
i dan kada izgleda kao da ludi,
ali uvijek me čeka hoću li pasti.
Tako ne stignem, kao s lutkama,
pružiti ono sve dobro što ima kod mene.
U moje trnje je tkanina utkana
jer to mi je jedino sjećanje koje ne vene.
07. studenog 2018. 15:43:44
No comments:
Post a Comment
just do it